Hrvatska glagoljica

osip Bratulić čitav se život bavio glagoljaštvom, što uključuje i glagoljsko pismo i tekstove, ali i društvene, vjerske i političke prilike u kojima su glagoljaši živjeli i radili. Knjiga prati postanak, razvitak i značenje glagoljice za hrvatsku povijest. Sadrži rasprave o Svetoj braći i glagoljici u hrvatskoj društvenoj, književnoj i religijskoj povijesti.

U knjizi Josipa Bratulića Hrvatska glagoljica: postanak, razvitak, značenje  sabrane su rasprave o Svetoj braći i glagoljici u hrvatskoj društvenoj, književnoj i religijskoj povijesti.

Glagoljaši su, kao što je poznato, organizirali bogatu književnost u svojim rukopisnim knjigama, brevijarima, misalima, zbornicima različitoga sadržaja, ali su bili i među prvima koji su prihvatili tisak kao blagodat za svoju misiju osnivajući i na našem terenu svoje tiskare (Senj, Rijeka). Na glagoljskom pismu napisana su i hrvatskim jezikom važna liturgijska, književna i pravna djela.

U knjizi Josipa Bratulića posebna je pozornost posvećena glagoljici kao pismu jer je ono, u prvotnoj zamisli kao „obla glagoljica“, bila jasna teološka formula. Kad su Bugari, nakon progona učenika, prihvatili grčko pismo, koje danas zovemo ćirilica, a zatim i ostali istočni Slaveni, glagoljica je ostala samo na dijelu hrvatske zemlje (Istra, Kvarnerski, otoci, Zadar), ali s jakim utjecajem na cjelokupnu hrvatsku pisanu kulturu. U tom pogledu, naglašava akademik Stjepan Damjanović u recenziji, u Bratulićevim se raspravama ističu trajni tragovi misije Svete braće.