Premda se to ne događa često, znaju se pojaviti knjige na koje smo ponosni kao da smo ih sami napisali. Upravo je takva knjiga Hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo: pjesme, plačevi i prikazanja na starohrvatskom jeziku Amira Kapetanovića, Dragice Malić i Kristine Štrkalj Despot, objavljena u nakladi Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Uistinu impozantno izdanje, u doslovnu i metaforičnu smislu: na gotovo devetstotinjak stranica tiskana su pedeset tri stihovana sastavka u sto jedanaest varijanata, sačuvanih u četrdeset dva izvora, nastala od polovice 14. do polovice 16. stoljeća. U perspektivi suvremenih teorijskometodoloških istraživanja neki od uvrštenih tekstova nedvojbeno bi bili vrstovno određeni drukčije, no priređivači su imali posla s – kako je lijepo rekao Eduard Hercigonja – vremenski difuznim materijalom, koji je nastajao tijekom više stoljeća, u doba kad se nije obziralo na rodovsku normu, kad su granice među žanrovima bile propusne, kad je književnost bila vezana uz „sjedište u životu“, pa ritmiziranje proze te miješanje lirskog, epskog i dramskog nije bilo neobično i činilo je sastavni dio onodobne poetike. Stoga se u naslovu ne nalazi ni jedan od dvaju češćih genoloških pojmova – lirika i poezija – nego semantički rastresitije pjesništvo, budući da najbolje pokriva kadšto vrstovno heterogen karakter tekstova.
The monograph Croatian Medieval Poetry is the first complete chrestomathy and monograph of Croatian medieval texts written in verse during the period from the second half of 14th century to the second half of 16th century. Texts are written in the Old Croatian Language (Čakavian and Štokavian dialects) and in three Old Croatian scripts (Old Latin, Glagolitic and Cyrillic). Croatian medieval texts written in verse have never been published as an independent corpus in all known versions according to the consistent principles of textual critisim - until now. This chrestomathy and monograph is thus the most relevant source of information on medieval Croatian poetry.