Kratke proze poznatoga kontroverznog pisca Thomasa Bernharda
(1931-1989) poput knjiga su o psihologiji života. Piščeva
fikcija otkriva niz životnih situacija u lepezi profila ljudskih
osobnosti i njihovih, uvijek neočekivanih, reakcija na život i
njegove naplavine. Gorka istina se pokazuje u društvenoj zbilji
koja kao da je već ispunila svoje uljudbene norme. Ipak,
otimanje iz zagrljaja složenosti situacija vidljivo je tek u oku
pripovjedača, koji ne stiže ulaziti u dramu detaljom, već
metaforički ukazuje na istinu. Sam pisac nije imao sreće u
realizaciji svojih ideja na društvenom planu, te je nerijetko
dolazio u sukobe, što je rezultiralo njegovom oporukom u kojoj
zabranjuje izvođenje svojih drama u Austriji.