Jezik i pismo najstarije sačuvane silbenske glagoljske matice krštenih

U knjizi ''Jezik i pismo najstarije sačuvane silbenske glagoljske matice krštenih'' autora Ivice Vigata se istražuju jezične, ali i kulturološke osobitosti glagoljske Matične knjige krštenih (1650. – 1681.) s otoka Silbe. Monografija sadrži faksimile kodeksa kao i latiničku transliteraciju. Autor u prvom dijelu knjige iznosi podatke o društveno-povijesnom razvoju otoka te uočava veliku otvorenost Silbenjana različitim utjecajima koji su posljedica imigracije, ali i stalnog kontakta silbenskih pomoraca s ostalim kulturnim sredinama. Zaključuje da se kroz povijest na Silbi stalno prožimalo i tradicionalno i moderno.

Pisari, popovi glagoljaši, pisali su kurzivnom glagoljicom. Pismo nije jedinstveno, tj. svaki pisar iskazuje neke svoje osobitosti duktusa.

Jezična raščlamba zapisa u Matici pokazuje nove tendencije jezičnoga razvoja, ali je uočeno i zadržavanje starih, baštinjenih. Od fonoloških osobitosti ističemo refleks glasa jat koji je uglavnom ikavski s ponekim ekavizmom. Posvjedočene su i druge fonološke osobitosti kao što su zamjene samoglasnika, popratno /a/ uz samoglasno /r/,  pojava epenteze, postojanje fonema /ļ/, /ń/, kao i u nekoliko primjera očuvanje  dočetnoga –l. Veoma je česta uporaba skupine /šć/, ali je potvrđeno i supostojanje skupine /št/. Proces prijelaza dočetnog /m/ > /n/ u to vrijeme još nije bio završen te imamo kolebanja. Često se fomen /j/ protetički dodaje riječima. Jezična analiza pokazuje kako je cakavizam prisutan samo kod jednog pisara. (preuzeto, Sveučilište u Zadru)