Novoj dramskoj trilogiji Milka Valenta i nešto starijoj znanstveno-popularnoj knjizi Jamesa Gleicka zajednički je naslov — Kaos. Primamljiva je to i podatna riječ, neprijeporno, za kojom ljudi - kao i za romanom, dramom, tragedijom, farsom — nerijetko posežu u pokušaju da što točnije odrede ono bitno, razlikovno ili univerzalno svojstvo nekog stanja, neke situacije, nekog (niza) događaja.
U svakodnevnom govoru, ali i u medijskim izvješćima, gotovo svaki iole dinamičniji životopis postaje romanom, uzbudljivo, neizvjesno zbivanje, od talačke krize i spašavanja zatrpanih rudara do posljednjih pet minuta trećeligaške nogometne utakmice ili nekoliko krugova nadglasavanja u žiriju za književnu nagradu pravom dramom, slučajan pad zrakoplova, koji je posljedica pukog stjecaja nepovoljnih okolnosti, ili odron kišom raskvašena brda što je u blatni grob povukao desetke stanovnika sirotinjskih potleušica nazivaju se dakako tragedijom, a za političke i ine izbore na mnogim razinama i u nizu zemalja najtočnijom se odrednicom, razumije se, čini farsa.