Kip i vrijeme: Ivan Kožarić
naslovna
0Klub "Knjiga znanja"
U knjizi su tekstovi koje je autor napisao kao samostalne oglede o kiparu u toku pedesest godina kritičke prakse. Sadrži eseje, kritike, studije i druge tekstove koji prate razvoj i karijeru kipara Ivana Kožarića.
Ivan Kožarić (Petrinja, 10. lipnja 1921) prvi je hrvatski kipar u čijem se djelu novovjeka lokalna tradicija nije oglasila ni u trenutku buđenja. Od zagonetne, ozarene Glave djevojke (1953), androginog i gotamskog izražaja otvorila se povijest oblika u kojima nepronična punoća prikupljene energije teži sve suzdržanijem vanjskom očitovanju.
Početkom 60-tih godina prošloga stoljeća postaje članom neformalne grupe Gorgona zajedno sa slikarima Marijanom Jevšovarom, Julijem Kniferom, Đurom Sederom, Josipom Vaništem, arhitektom Miljenkom Horvatom, povjesničarom umjetnosti i konceptualnim umjetnikom Dimitrijem Bašićevićem Mangelosom te kritičarima Matkom Meštrovićem i Radoslavom Putarom. Više njegovih skulptura trajno su smještene u vanjskom gradskom prostoru popu spomenika A. G. Matošu na klupi zagrebačkoga Gornjega Grada ili Prizemljenoga sunca u Bogovićevoj ulici.
