Knjiga književno opravdava naslov preuzet od Henryja Millera i
ne govori samo o zapaženoj, omiljenoj literaturi na koju je
autor nailazio ili koju je prevodio, već i o ličnostima koje su
ga pratile kroz život, kolegama od prevodilačke branše, te
profesorima kojima mnogo duguje. Također su tu objavljeni i
prijepori oko jezika i sudbine knjige. U tom radu najviše su ga
književnom izričaju vodile knjige autora koje je trebalo
prevoditi, pa se, uz književne, otkrivaju i mnogo raznovrsniji
problemi. Otkrivamo znanje o knjigama i ljudima što ga samo
autor može iskazati svojim zapažajima temperamenta. Dickens,
Dostojevski, Salinger, Kafka, Smoje, Canetti, Gide, Krleža u
Dugoj Rijeci, kao i mnogi njegovi suputnici u poslu i
književnosti, te mnogo imena unutar svakog napisa, čine vrlo
interesantan zbir korisnih i lijepih misli o životu knjige,
prevođenju i uredničkom poslu.