Korupcija i povjerenje (tekst hrvatski i engleski)

Knjiga Korupcija i povjerenje istražuje i analizira probleme raširenosti korupcije u Hrvatskoj i povjerenja građana u ključne institucije u državi. Knjiga je napisana dvojezično, na hrvatskom i engleskom jeziku.

U predgovoru knjizi Josip Kregar ističe da je korupcija iznimno kompleksan problem koji ostavlja drastične posljedice na društveno tkivo, odnose između građana i njihov stav prema institucijama vlasti, političkim i ekonomskim elitama. Autor pokazuje da je iznimno problematično stvoriti metodološko–istraživački aparat pomoću kojega bi se moglo potpuno obuhvatiti sve aspekte toga kompleksnog problema, ali da je unatoč tome moguće pratiti određene tendencije i utjecaje korupcije, kao i razmišljanja građana o njoj.

U nastavku knjige Kregar, kroz poglavlje „Korupcija: neznanje nije opravdanje“, pokušava odgovoriti na nekoliko pitanja i dati određene zaključke izvedene iz višegodišnjeg istraživanja problema korupcije u Republici Hrvatskoj. Pitanja na koja Kregar nastoji dobiti (ili dati) odgovor jesu: postoji li uopće korupcija, koliko je ona raširena u društvu i što učiniti s ciljem njezina otklanjanja? Nastavak rada autor je nastojao utemeljiti na analizi i usporedbi istraživanja korupcije koristeći se ponajprije podacima iz indeksa percepcije korupcije, longitudinalno ih prateći te ih uspoređujući s državama u okruženju. Zaključak je da je problem korupcije u Hrvatskoj aktualan, ali da istodobno situacija nije lošija nego u drugim europskim državama.

Duško Sekulić u svojemu poglavlju uspoređuje dva istraživanja koja su se bavila percepcijom korupcije – iz 2004. i 2010. godine – posebno se osvrćući na problem povezanosti korupcije i državnih službi. Sekulić je pritom analizirao i utjecaj percepcije korupcije na glasovanje tijekom predsjedničkih izbora 2010. godine, pokazujući snažnu korelaciju između percepcije korupcije i glasovanja za pojedinoga kandidata. Na tu se analizu nastavlja proučavanje pitanja utjecanja percepcije korupcije na razinu povjerenja građana u institucije, što je tema posljednjeg poglavlja kojemu su autori Duško Sekulić i Željka Šporer. Analiza rezultata dvaju istraživanja pokazuje varijacije u pogledu povjerenja u određene institucije, ali i određenu stabilnost u odnosu građana (ispitanika) spram pojedinih institucija. Autori uglavnom pokazuju da je tisak ona institucija u koju građani imaju najviše povjerenja. Pritom je zanimljivo da povjerenje u Europsku uniju ne odskače od prosjeka povjerenja prema domaćim