Kukorelly od devedesetih godina do danas neprekidnopiše i nanovno ispisuje ovu knjigu. Jer nedorečena nije samo prošlost, već i njezina obrada. Krš je mučno zabavna i oštro neugodna knjiga, jer iz naše prošlosti izvlači ono što bismo najradije zatrpali. Sándor Mészáros, književni kritičar
Komonizam iz podnaslova jedna je vrsta šale, aluzija na dječji jezik. S jedne strane naznačuje da ovdje neće biti znanstveno (štoviše, “znonstveno”) izrečena prava istina, a s druge da je ovo jedan osoban i s obzirom na položaj pripovjedača (životna dob plus infantilna bit koja izvire iz obilježja sistema) “neozbiljan” tekst.
U knjizi se sjajno smjenjuju lijepa proza, eseji i povijesni zapisi koji čitatelja vode poznatim predjelima povijesti predstavljajući ih iz novog kuta gledanja. Po mojemu mišljenju, mađarska nam književnost itekako duguje takve osobne, ali i objektivne, vedre/ozbiljne, kritične/samoironične tekstove o socijalizmu/ komunizmu. Možemo reći da takav tip vodiča kroz komunizam dosad nije napisan.
Endre Kukorelly (Budimpešta, 1951), mađarski pisac, pjesnik, novinar i kritičar. Nakon gimnazije bavi se različitim poslovima, a 1975. primljen je na ELTE, gdje završava studij povijesti i bibliotekarstva. Od 1982. godine suradnik je i urednik brojnih tjednika, književnih časopisa i izdavačkih kuća (Jelenlét, Négyévszak, Újhold, Magyar Napló, Magyar Lettre Internationale i dr.). Od 1992. predaje kreativno pisanje na Katedri za intermedije na budimpeštanskoj Akademiji likovnih umjetnosti. Godine 2010. u mađarskom parlamentu postaje zastupnik stranke Lehet Más a Politika (Politika može biti drukčija). Član je mađarske nogometne reprezentacije pisaca.
Autor je dvadesetak knjiga pjesama i proze, a za svoj književni rad dobio je niz nagrada i priznanja. Roman Krš, s podnaslovom je Povijest sovjetskog saveza prvi je puta objavljeno 2000, a njegovo prošireno i nadopunjeno izdanje s podnaslovom Povijest komonizma 2006. Na hrvatskom mu je 2005. objavljen kratki roman Tri 100 komada u prijevodu Kristine Peternai Andrić. Dosad je objavio: A valóság édessége (pjesme, 1984), Manière (pjesme, 1986), Énsenkivel sem üldögélek (pjesme, 1989), A Memória-part (roman, 1990), Azt mondja akiél (pjesme u prozi, 1991), Egy gyógynövénykert (izabrane pjesme, 1993), Napos terület (pjesme u prozi, 1994), Budapest —Papírváros (knjiga u slikama, 1994), Mintha már túl sokáig állna (pjesme, 1995), Kedvenxc (eseji, 1996), H.Ö.L.D.E.R.L.I.N. (pjesnički ciklus, 1999), Három 100 darab (roman, 1999), Rom: A szovjetónió története (roman, 2000), Kicsit majd kevesebbet járkálok (zapisi, 2001), TündérVölgy, avagy Az emberi szív rejtelmeiröl (roman, 2003, treće izdanje 2007), Samunadrág, (pjesme za djecu, 2005), Rom. A komonizmustörténete (roman, 2006), Ezer és 3 avagy nökben rejlöő szív (roman, 2009), Mennyit hibázok, te úristen, (pjesme, 2010), Reggel az egyik istennὅ, (2011), Országházi divatok (2014) i Mind átjavotít, újabb, régiek (2014).