Zašto sam se pridružio podužem popisu književnika, televizijskih voditelja, novinara, glumaca, redatelja, znanstvenika... koji su tijekom posljednjih nekoliko godina objavili svoje kuharice?
Odgovor je jednostavan. Zato jer sam „foodie"! Ovisnik! Ili, splitski rečeno, od bonkulovićke sorte kojima je dobra spiza i kužinavanje - desetljećima prije nego što je to postalo isplativo, a bogme i šminkerski prestižno - puno više od hobija. Kuhanje i spiza su mi, nikada to nisam krio, strast. Doduše, moja se mama još i danas križa ne vjerujući što je to postalo od njezinog jedinca, čije su tanke nožice sve tamo do gimnazije izdajnički odavale neuhranjenost klinca koji je mrzio jesti sve osim čokolade. Ipak, da sam strastveni „foodie", odavno znaju svi moji prijatelji. I oni s glazbe no kritičarske strane - poput Darka Glavana, Saleta Dragaša i Hrvoja Horvata - koji su svjedoci zajedničkih kužinavanja i gastroekskurzija u koje smo znali pretvarati odlaske na koncerte u bliže i dalje susjedstvo, ali i moje splitsko društvo iz „Hvaranina" - već kultne konobe, koja je naše utorke pretvorila u male gastrofešte.