Kultura Hrvata kroz 1000 godina, 1/2

Nedvojbena vrijednost knjige Kultura Hrvata kroz 1000 godina publicista i povjesničara Josipa Horvata (1896.-1968.) sadržana je prije svega" u monografskoj obradbi važne i u postojećoj stručnoj i znanstvenoj literaturi nedostatno obrađene teme, prvenstveno zanimljive proučavateljima hrvatske kulturne povijesti, ali dakako i svim ostalim zainteresiranim čitatelj ima, te s tim u svezi u auktorovoj vještini sintetiziranja raznovrsnih povijesnih činjenica, kao i interdisciplinarnoga sažimanja onih znanstvenih spoznaja o pojedinim segmentima bogate hrvatske kulturne povijesti što su, u doba kada je knjiga nastajala, bile raspršene po različitim stručnim i znanstvenim publikacijama, u pravilu nedovoljno poznatim široj kulturnoj javnosti. Duhovnu i materijalnu kulturu Hrvata u njezinu povijesnom slijedu Horvat je nastojao pobliže osvijetliti tumačeći političke, društvene i gospodarske okolnosti u kojima je ona nastajala. Pri tom je osobito važno istaći da Horvatov pregled hrvatske kulturne povijesti, kao svoju važnu označnicu, ima auktorovo sustavno nastojanje određivanja hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta u europskom kontekstu. Knjiga je to pisana bez znanstvenih pretenzija, popularnim publicističkim stilom, a autorove se prosudbe temelje na solidnom poznavanju literature i arhivskih vrela...

Narodi se ne stvaraju dekretom. Narodi su posljedak tisućljetnih djelovanja dijelom znanih, a još većma neznanih duhovnih i materijalnih snaga života. Na postanak i razvitak rijeke nalik je postanak i razvitak jednoga naroda. Od mirijada kapljica vode što se probijaju kroz zemlju i izmedju kamenja primajući u se vidljive i nevidljive sastavine njihove, rad ja ju se živi izvori; sitan curak slijedeći puteve najmanjega otpora radja potoke, koji udružujući svoje snage, obilazeći, a po nuždi i rušeći zapreke, hite naprijed, dok daleko od izvora ne zašumi snažna bujica. Promatrajući njezinu širinu, sluteći joj dubine, ćuteći moć njezine struje, tko će uočiti i pronaći sve vrutke njezina postanka? Pa ipak, silan uvir njezin samo je zbroj njezinih izvira. Tako je i s narodima. Možemo slijediti njihov nastanak do izvjesnoga stupnja prošlosti, znamo da im je sadašnjost samo zbir svega prošloga — no izvori njihovog postanka, čas stapanja prvih kapljica ljudske sebesvjesnosti u sićušnu prvu zajednicu, prva njezina vidljivost, prva afirmacija, to nam je zastrijeto neproničnim mrakom.