Kurlani Gornji i Donji

MIRKO BOŽIĆ: Rođen u Sinju 1919, studirao pravo u Beogradu i Zagrebu. Već kao gimnazijalac piše pjesme i dramske satirične pokušaje Napad iz vazduha i Moderni suci. Aktivno sudjeluje u partizanima, gdje također nastaje nekoliko dramskih djela, a nakon oslobođenja 1945. osniva u Splitu kazalište lutaka Pionir. U poratnom razdoblju izdaje drame Most (1947), Devet gomolja (1948), Povlačenje (1949), Skretnica (1957), Svilene papuče i druge. Napisao je i scenarij Djevojka i hrast (1955), radio-dramu Bubnjevi (1963) i TV-seriju Čovik i po (1974). Umro je 1995. Sva Božićeva dramska lica preuzeta su iz života (partizani) u sinjskoj krajinsko-partizanskoj i poratnoj sredini. Slično je i u njegovim proznim djelima, od pojave romana Kurlani (1952), zbirke Novela (1953) i romana Neisplakani (1955) te kasnije još romana Colonnello (1975) i Bomba (1976). Njihovo nastajanje potakli su spoznaja i doživljaj tragike "bijednog i mukotrpnog života u Cetinskoj krajini" (Božić), ali i egzistencijalni nemir i tjeskoba. Sve je velikim dijelom protkano i humorom (npr. već sam početak Kurlana). Božić uspijeva shvatiti povezanost svoga vremena s davnim prohujalim vremenima, što je ukomponirano u gotovo sva njegova djela koja on gotovo antropološki razvija. Svoje likove i cetinski zavičaj on prikazuje u doba krize i klasnih trvenja, ali i u ratnim prilikama te u poraću. Ipak, Božić nije naturalist, jer u psihologijama svojih likova otkriva etičke momente, iz njegovog djela progovara snažan osjećaj humaniteta i etička konstanta. Izuzetnu snagu u njegovim romanima ima žena, koja nastupa kao simbol materinstva, gotovo kao mistično biće. Žena je prva žrtva u grubosti sela, podčinjena i obespravljena.