Kvadratura stiha: kvadrat (strip)

Autor je ilustrirao pjesme koje su ga se na osobit način dojmile, objedinjene nakon pojavljivanja u Modroj Lasti.

Domaći strip-serijal u kojem se sretno susreću eksperimentalne tendencije i prilagodljivost širim slojevima čitatelja svakako je "Poezija u stripu" Dušana Gačića, godinama objavljivana u Modroj lasti, neuništivom časopisu zagrebačke Školske knjige namijenjenom djeci osnovnoškolske dobi, zanimljiva i po tome što je na svakoj stranici riječ o adaptaciji stihovanog djela hrvatske i svjetske književnosti, a to u povijesti lokalnog stripa nije čest slučaj.

U skladu s kretanjima na europskoj sceni poslije Drugog svjetskog rata, adaptacija ni u Hrvatskoj nije bila pretjerano popularan postupak osmišljavanja scenarija ― cijenile su se, i još uvijek se cijene, ponajprije originalne priče, dok se često gubi iz vida kako je originalno i inventivno pretapanje ideja, motiva i karaktera iz medija u medij također legitiman i izazovan stvaralački postupak, pa i umjetnički cilj.

U svjetskim okvirima vrlo je malo vrhunskih autora stripa čiji se opus temelji mahom na adaptacijama, a prvi koji pada na pamet talijanski je modernistički velikan Dino Battaglia, koji se proslavio upravo adaptacijama majstora svjetske novele. Battagliu ne spominjemo uzalud, budući da je snažan utjecaj njegovog raskošnog i žestokog grafizma itekako vidljiv u Gačićevom stilskom rukopisu, a nesumnjivo je riječ o jednom od najtalentiranijih domaćih crtača srednje generacije.

Serijal "Poezija u stripu", pristupačan upravo mlađim generacijama čitatelja, predstavlja najkoherentniji i najcjelovitiji iskaz Gačićevih raznorodnih traženja. Posegnuvši za pjesmama gotovo svih majstora poetske riječi iz razdoblja prve i druge hrvatske moderne (Mate Balota, Antun Branko Šimić, Dobriša Cesarić, Dragutin Domjanić, Fran Galović, Antun Gustav Matoš, Gustav Krklec, Miroslav Krleža (čiju je prozu Gačić također adaptirao), Slavko Mihalić, Miroslav Slavko Mađer, Dragutin Tadijanović i dr.), kao i stranih pjesnika iz mnogih povijesnih epoha (od Bertranda De Borna, preko Jacquesa Preverta do Charlesa Bukowskog), ali i pjesnika djelatnih u sferi popularne glazbe (Toma Bebić, Arsen Dedić, Leonard Cohen i dr.), Gačić je pronašao inspirativno i bogato izvorište za svoje zaigrane vizualne poeme i labirinte, kojima nipošto ne ilustrira doslovno pjesničke metafore, već teži u mediju stripa, koje god on forme bio, ostvariti originalan ritam prema suzvučju glasova i grafema određene pjesme.

I to mu najčešće uspijeva, pri čemu valja istaknuti nemalo postignuće nenametljivog uklapanja raznovrsnih motiva i književnih identiteta u vlastiti umjetnički opus, što samo svjedoči o Gačićevoj dubokoj i slojevitoj povezanosti sa širokom literarnom tradicijom. Pored pjesama renomiranih pjesnika, u album je uključena i šesta epizoda kultne Gačićeve štorije Grad u mraku, posvećenu mjestu na kojem živi i radi ― Novom Zagrebu, koja sadrži stihove podravske narodne pjesme.

Radeći na "Poeziji u stripu", sa sviješću o ciljnoj publici koja će njegove stripove čitati, autor je u serijal uključio i ponešto pjesama iz obaveznog školskog programa. Zgodan je to plus cijelom projektu, budući da se umjetnikova inventivnost dijelom uvijek ogleda u nadahnutom bavljenju najrazličitijom građom, pa čak i onom koja mu možda nije sasvim bliska. I to je realnost umjetnosti iz prizme zanata, a Gačić svojim zanatom već odavno vlada s lakoćom.

Zahvaljujući ovom, dugoočekivanom izdanju koje izlazi pod naslovom "Kvadratura stiha", Gačićevi dugogodišnji čitatelji, ali i oni koji će se tek susresti s njegovim opusom, ponovno dobivaju priliku pročitati i proučiti kako se radi kvalitetna, maštovita, estetski profinjena i žanrovski neopterećena adaptacija, što bi možda moglo i potaknuti ponovnu afirmaciju tog stvaralačkog postupka na domaćoj strip sceni. Publika svih generacija to u svakom slučaju zaslužuje.

Bojan Krištofić