I. svezak: Ovo je prvi rječnik takve vrste u Hrvata. Rječnik ima oko 220 000 natuknica, više od 800 000 podnatuknica te otprilike tri milijuna sintagmatskih izričaja. U rječniku su zastupljeni: klasični latinitet, srednjovjekovni (crkveni) latinitet, novovijeki i najnoviji latinitet s posebnim obzirom na hrvatske latiniste. U rječniku je sustavno sprovedena ortografija stranog nazivlja (posebice se to odnosi na toponime i pridjeve izvedene iz njih). Rječnik ima dva dijela, U prvom dijelu su ispisani abecednim redom svi latinski nepravilni glagoli.
II. svezak: Rječnik je cijeli svijet poredan abecednim redom (Anatole France). Enciklopedijski je rječnik, usto, znanstveno usustavljen i svima može poslužiti kao istinski izvor znanja.
U ovom rječniku korisnici će naći, u obliku sintaktičkih izričaja, velike misli, mudre izreke i poruke budućim naraštajima pisaca, govornika, pjesnika mudroslovaca, povjesnika, vojskovođa, teologa, biologa, liječnika i drugih koji su živjeli u vremenskom rasponu od 2500 godina. Mahom su to ponajbolji predstavnici znanstvenih disciplina od klasične i skolastičke filozofije do suvremene književnosti, od graditeljstva do aeronautike, od jezikoslovlja do biogenetike, od govorništva do ekologije... Posebno je zanimljivo uspoređivati razlike u izričajima pojedinih autora koji su živjeli i djelovali gotovo istodobno (najizrazitiji primjer za to su Ciceron i Livije), ili pak onih koji su predstavljali različita kulturna i jezična razdoblja kao što su klasični i postklasični latinitet.
Valja naglasiti da su u lijevoj rječničkoj strani, onoj hrvatskoj, zastupljene sve riječi koje su živjele ili još uvijek žive u hrvatskom jezičnom korpusu a nikada nisu poprimile standardna obilježja. Korisnika se u svim takvim slučejevima upućuje na kroatizam.