U vrijeme kada je prvi put otisnuta (1981), studija Mladena Machieda Leonardo da Vinci i poezija označila je u domaćim, a također i u svjetskim okvirima početak sustavnoga književnoznanstvenog i filološkog proučavanja da Vincijeva književnog opusa. Njegovu književnost, obilježenu pretakanjem proznoga fragmenta u pjesnički izričaj, stručnjaci su dotad proučavali tek na temelju antologijskih izbora, zanemarujući autorovu sveukupnu rukopisnu ostavštinu.
Stoga se Mladen Machiedo odlučio na strogu književnoznanstvenu i književnopovijesnu prosudbu da Vincijevih tekstova primjenom suvremene književnoteorijske i filološke medotologije proučavanja književnih tekstova. Zahvaljujući podrobnim semiološkim analizama i uočavanjem temeljnih poetskih znakova da Vincijeva književnoga teksta te poredbenim iščitavanjima starije i suvremene kritičke literature o da Vinciju, Machiedo je napisao nezaobilaznu interdisciplinarnu studiju iz suvremene leonardistike.