Marginalije

Marginalije su primjedbe ili zabilješke na margini, bijelome rubu oko teksta rukopisa. Iznimno su vrijedne ako su djelo poznatih pisaca i javnih osoba. Najpoznatije marginalije u našoj književnosti djelo su Miroslava Krleže. Krleža je svoje opaske i sugestije diktirao u obliku leksikografskih marginalija ili ih zapisivao na rubovima rukopisa svojih suradnika, a većim se dijelom tiču sadržaja Enciklopedije Jugoslavije i više izdanja opće enciklopedije.

Na njegov su stol, kao ravnatelja i glavnoga urednika, stizali svi važniji tekstovi i članci za koji su drugi suradnici pretpostavljali da ih Krleža mora pročitati. Živo je sudjelovao u gotovo svim etapama uredničkih i tehničkih radnji koje su činile leksikografski posao: provjeravao je abecedare, strukturirao nakladnički program, pratio faze izradbe edicija, nadzirao suradnju unutar Zavoda i rad vanjskih suradnika te detaljno recenzirao pripremljene tekstove. Svoje je kritičke opaske diktirao tajnici i slao urednicima pojedinih izdanja.

Čitajući marginalije možemo vidjeti zašto Krleža nije zastario. Krećući se kroz vrijeme, poput svoga Petrice Kerempuha, on nas i zagrobno potiče na oprez.

Krležu prema enciklopedičkome iskustvu nisu vodili tek pragmatični ra­zlozi – kulturna legitimacija i razina opće pismenosti, koliko oskudica uređenoga javnog ambijenta u kojem je djelovao, sve do manifestacije kulture laži i namjernog, bezočnog izvrtanja činjenica.

Nakon što je građa Krležinih marginalija dokumentacijski predočena jav­nosti, ovo se izdanje pokušava vratiti autorovu pristupu varijacijskoga izbora naglasaka iz cjeline, koji pored njezina reflektiranja zadržava re­toričnost i dikciju integralnog predloška.

Enciklopedija u Krleže dolazi iz književnosti. Proturječja u koja bi za­padao kada je sa suradnicima stao razrađivati alfabetare daju tekstu koji je pred nama, uz fascinantnu upućenost u mnoga područja, mate­matičku memoriju, izniman redaktorski talent i nedvosmislena kritička uporišta, protočnost i ljepotu brevijara, paraf erudita, prije nego potpis enciklopedista.V.B.

Sam Krleža je zapisao: Marginalije su,  dakle, moje primjedbe ili zanovijetanja na tekstove koje su već pripremili stručnjaci iz pojedinih sektora, i onda na njihov pisani materijal ja dodajem svoje ocjene, a one su takve naravi da se o njima argumentirano može i diskutirati. (Miroslav Krleža) Komentari glavnog urednika o tekstovima za Enciklopediju Jugoslavije i druga izdanja Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, marginalni su samo po tome što su formom na rubu leksikografije, esejistike i kritike, a unutrašnjim nabojem ponekad i na rubu strpljenja (kad su tekstovi za enciklopedijske članke na rubu pameti).Ovo je priručnik za sve koji su u bilo kakvom dodiru sa enciklopedistikom. Lucidne, duhovite, jetke, jezgrovite, ekstenzivne, svakojake, krležijanske,Marginalije se čitaju i kao svedočanstvo o vremenu (vremenima) negdašnjih jugoslovenskih prostora, bogatstvu istorije (istorija?) i kulture, i tadašnjoj manje-više delikatnoj kulturnoj i jezičkoj politici. Kao i vazda, Krležina erudicija i tekstovi izazivaju i izazivaće oprečne stavove i komentare. Hoće li njegove Marginalije barem savremenom čitaocu, istinski otvorenom i pažljivom (da li takvog još ima?), pomoći da shvati ono zbog čega su i (na)pisane – kako odvojiti važno od nevažnog?