Monty Python i filozofija

Ne halucinirate. Zaista čitate ovitak knjige pod naslovom Monty Python i filozofija. Makar to bilo statistički gotovo nevjerojatno, ova knjiga uistinu postoji, što je dovoljan dokaz teze da čovjek na Zemlji nije slučajno. „Na Zemlji" u vašem slučaju znači da gledate naslovnicu ove knjige, što nedvojbeno pokazuje da ste je kupili (čitavu knjigu, ne samo omot). Ako vas pak boli glava, slobodno se obratite dostavljaču pizze koji se pravi da je psihijatar...

Krajem šezdesetih - desetljeća rasnih nemira, studentskih protesta, neobjavljenih ratova, političkih ubojstava, Woodstocka, prvog slijetanja na Mjesec, i proboja osjećajnih kantautora - vjerojatno ništa nije moglo biti potpuno novo i neočekivano.

Ipak Grahamu Chapmanu, Johnu Cleeseu, Terryju Gilliamu, Ericu Idleu, Terryju Jonesu i Michaelu Palinu - zajedno, "Montyju Pythonu" - to je uspijevalo iz tjedna u tjedan. Kad bi John Cleese u smokingu izgovorio "A sada, nešto sasvim drugačije..' (ismijavajući, dakako, BBC), bio je posve u pravu. Likovi su iznenada izricali svoju želju ne samo da budu drvosječe, već da budu drvosječe koji se preoblače u žene. Skečeve su prekidali likovi iz drugih skečeva. Gledatelje se podučavalo tehnikama samoobrane od svježeg voća. Pajtonovci su nekako redovito nalazili načine da pokrenu publiku - nekad je bilo pitanje minuta, čak i sekundi - od potpunog nerazumijevanja (Ples udaranja s ribama) prema napadaju srčanog smijeha koji se dugo pamti.

Za mnoge od nas takva je vrsta humora bila upravo ono što nam je bilo potrebno da bismo preživjeli sedamdesete, da ne spominjemo osamdesete. Do tad je "Monty Python" pronašao svoju publiku, uvukao se u kolektivnu svijest i postao jedna od najuspješnijih i najutjecajnijih institucija komedije u dvadesetom stoljeću. Nakon četiri sezone i 45 epizoda "Letećeg cirkusa Montyja Pythona", Pajtonovci su, tipično britanski, izgradili carstvo knjiga, zvučnih zapisa i dugometražnih filmova kao što su "Monty Python i Sveti gral" (1975), "Brianov život" (1979) i "Smisao života Montyja Pythona" (1983).

Ova je knjiga za ljude koji ne samo da razumiju, već su se povremeno pitali što to točno razumiju. Vjerojatno ste primijetili koji je naslov knjige, tako da nećete biti iznenađeni kad vam kažemo da mislimo da apsurdi Montyja Pythona imaju duboke i zanimljive veze s filozofijom.

Uistinu? Kakvu vrstu "duboke i zanimljive" veze? Dobro je bilo što nismo morali odgovoriti na to pitanje prije nego što smo pronašli suradnike i uredili knjigu, jer tada nismo imali odgovor. Na sreću, naši su se kolege i poznanici filozofi (koje smo, naravno, udavili da prilože poglavlja ovoj knjizi) bili su jednako tako zainteresirani za to pitanje kao što smo i mi. Sad kad smo sakupili tekstove i uredili knjigu, ipak nećemo objaviti bilo kakvu jednostavnu, konačnu teoriju o toj vezi. Ona ostaje nekako misteriozna. Ali zahvaljujući uvelike našim suradnicima, sada razumijemo puno bolje zašto "Monty Python" i filozofija idu zajedno. Sve počinje s... (Autori).

Svojim logičkim paradoksima, britkim igrama riječi i bavljenjem apsurdima života, "Monty Python" se obraća svakome naklonjenom filozofiji - što dublje to bolje. U dvadeset i jednom poglavlju profesionalni filozofi i pajtonisti-amateri veličaju taj spoj produhovljene TV-komedije i šašave metafizike.