Na Drini ćuprija

U Andrićevom najpoznatijem romanu Na Drini ćuprija istorijska fabula je vezana za 4 vijeka zbivanja u Višegradu (1516-1914) i most na Drini. Mehmed paša Sokolović je kao dječak na silu odveden 1516. godine u tursku vojsku, prema običaju uzimanja danka u krvi. Tokom godina, on se vlastitim sposobnostima digao i postao vezir - prvi do sultana. Tada je odlučio da u rodnom kraju podigne zadužbinu, za opštu dobrobit: veliki kameni most na jedanaest lukova.

Nema slučajnih građevina, izdvojenih iz ljudskih društava u kome se nikle, i njegovih potreba, želja i shvatanja kao što nema proizvoljnih linija i bezrazložnih oblika u neimarstvu. A postanak i život svake velike, lijepe i korisne građevine, kao i njen odnos prema naselju u kome je podignuta, često nose u sebi složene i tajanstvene drame i istorije. Svakako, jedno je izvjesno: između života ljudi u kasabi i obog mosta postoji prisna, vjekovna veza. Njihove su sudbine tako isprepletene da se odvojeno ne daju zamisliti i ne mogu kazati. Stoga je priča o postojanju i sudbini mosta u isto vrijeme i priča o životu kasabe i njenih ljudi, iz naraštaja u naraštaj, isto kao što se kroz sva pričanja o kasabi provlači linija kamenog mosta na jedanaest lukova, sa kapijom, kao krunom, u sredini.

Za ovo djelo, Andrić je dobio Nobelovu nagradu za književnost.