U ovoj knjizi dokazujem da vlade nastoje usaditi u svoje narode vjerovanje da nema hitnije institucije za opstanak
društva od vlade. Pokušao sam pokazati da to uvjerenje nije točno. Moglo bi biti točno jedino u mjeri u kojoj bi
čovjek inzistirao na načelu dominacije i hijerarhije. Ali jedan je od prinosa antropologije u tome što je ona
otkrila beskrajno mnoštvo društvenih struktura i to da uspješna alternativa vlasti u obliku vlade i države nije
rijetka i neobična. I ta alternativa nije utopija. Ne sugeriram da ti alternativni oblici trebaju biti modeli za
suvremeno društvo, ali bih ustvrdio da među njima ima naznaka različitih tehnika koje osiguravaju i slobodu i
društveni poredak, kako to Alex Comfort zapaža, da su oni živi primjeri naroda koji nemaju potrebu za dominacijom
vlada.
Tvrdi se da su anarhična društva koja sam ja prikazao zapravo sva opsegom mala društva u kojima su društveni odnosi
izravni, neposredni, što bi se reklo "licem u lice". Pa su stoga nevažna za moderno, gusto naseljeno, industrijsko
društvo. S tim se ne slažem. Prvo, nemamo empirijskoga dokaza da alternativa državi i vladi ne može uspjeti u
moderom društvu jer bi država nastojala spriječiti takav dokaz, kao što je slučaj s jednim pokušajem u nedavnoj
povijesti da se ostvari anarhistički sustav, u Španjolskoj tijekom revolucije i građanskoga rata između 1936. i
1939. godine. Drugo, dio problema modernoga života je u samoj činjenici iznimno zgusnutoga, industrijskoga ustroja i nestanka tih izravnih odnosa članova društva. Sloboda i alternativa državi i dominaciji zahtijevaju, čini se,
"decentralizaciju" i prevlast susjedstava i lokalnih skupina. Istodobno, ne smijemo zaboraviti da decentralizirana društva mogu također biti autokratska pa zato moramo biti budni u otpora sklonostima prema dominaciji.