"Htio sam stvoriti trilogiju o iskustvima ostvarivanja ljudskog bića: u Nepostojećem vitezu ostvarivanje postojanja, u Raspolovljenom viskontu težnju za potpunošću izvan osakaćenja nametnutih od društva, u Barunu penjaču put prema ne-individualističkoj potunosti koju treba ostvariti pomoću individualnog samoodređenja: dakle tri stupnja približavanja slobodi. A u isto vrijeme htio sam da to budu tri, kako se to kaže, otvorene priče koje prije svega postoje kao priče, logičnim slijedom njihovih slika, no čiji pravi život započinje u nepredvidivoj igri pitanja i odgovora pobuđenih u čitaocu."
Vitez koji ne postoji nam priča priču o vitezu koji je svoje dužnosti vršio samo snagom svoje volje, iako je oklop u kojemu se nalazio bio potpuno prazan. Raspolovljeni viskont je pripovijest o viskontu koji je bio raspolovljen po dužini. Svaka od novonastalih polovica je nastavila živjeti zasebno, a stvar je u tome da je jedna bila dobra a druga zla. Barun penjač govori o jednom mladom barunu koji je iz protesta prema svojoj obitelji i društvenim konvencijama otišao živjeti na drveće da više nikad s njega ne siđe. Zvuči zanimljivo?
Vjerujte da jest!
Ako ste bili u problemima boreći se sa strukturom najpoznatijeg Calvinovog romana Ako jedne zimske noći neki putnik, ne dajte se obeshrabriti. Ovo je sasvim drugačija knjiga koja ima normalan početak, sredinu i kraj, a užitak čitanja je zagarantiran.