Nemirni plamen

Glavni junak ovog romana, Alain, tridesetogodišnji je senzibilni i profinjeni mladić koji se kreće u društvu lijepih žena i etabliranih ljudi. Ovisnik je o drogi, nikad nije radio, živi od novca koji dobiva od žena i prijatelja, želi se svidjeti drugima. Nemir i nespokoj tjeraju ga na lutanje od žene do žene, od prijatelja do prijatelja, ali nikoga od njih ne uspijeva zadržati, vezati za sebe. Traga za ljubavlju, prijateljstvom, ali i za smislom života. Neprilagođenost, istinska samoća, nemogućnost da pronađe razlog da nastavi živjeti, sve ga to vodi prema smrti. U romanu pratimo dva posljednja dana njegova života tijekom kojih se neuspješno pokušava uhvatiti za predmete i ljude. Provodi noć sa ženom koja je u Parizu u prolazu, posjećuje prijatelje: Dubourga koji je nakon nemirne rane mladosti uspio uvesti reda u svoj život, Praline i njezino društvance pušača opijuma, Solange i Cyrillea te njihove mondene uzvanike. U tom lutanju doživljava razočaranja i poniženja koja ga učvršćuju u nakani da se ubije. Alainova se životna snaga, poput plamena, na trenutke malo razgori, a onda se gotovo utrne. Smatra se da je u pisanju romana Drieu La Rochelle bio nadahnut životom svog prijatelja, Jacquesa Rigauta, dadaističkog pjesnika. Rigaut je bio ovisnik koji je nakon nekoliko neuspješnih pokušaja odvikavanja od droge u 30. godini života počinio samoubojstvo. Zanimljiva je i paralela sa životom samog autora: Drieu La Rochelle si je naime 1945. oduzeo život.