Ovo je njegov prvi roman. Napisao ga je u svojoj 27. godini, poslije dvije godine življenja s bijednicima – žrtvama društva nejednakosti. Ova knjiga je uzbudljivo svjedočanstvo o tom vremenu i ljudima s kojima je dijelio sudbinu života na dnu.
Pored jednostavnog pripovjedačkog stila koji obiluje živošću i plastičnim opisima, Niko i ništa u Parizu i Londonu sadrži i nekoliko esejističkih ekskursa, u kojima autor pokušava da sumira utiske. Kao i Jack London dvadesetak godina ranije u knjizi Ljudi s ponora, Orvel otkriva da ljudi sa dna društvene ljestvice nisu tamo po izboru, ili zbog lijenosti i nesposobnosti, već da loša društvena organizacija onemogućava svaku promjenu nabolje. Pored prijedloga na koje načine društvo može poboljšati njihov položaj, Orwell ovu studiju dopunjava lingvističkom analizom londonskog uličnog govora dvadesetih. "Miljunaš je samo perač suđa u novom odijelu", kaže Orvel, protiveći se dotadašnjem shvaćanju utvrđene prirode klasa.