O koristi i štetnosti historije za život

Među Nietzscheovim ranim objavljenim spisima nijedan osim Rođenja tragedije nije u mjerodavnoj recepciji njegove filozofije toliko cijenjen i tako intenzivno raspravljan i tumačen kao upravo drugo "nesuvremeno razmatranje" O koristi i štetnosti historije za život.

Thomas Mann ga u svojoj poznatoj i utjecajnoj raspravi o Nietzscheu iz 1948. godine naziva raspravom vrijednom divljenja, a jedan od najboljih poznavatelja Nietzscheova djela, nedavno preminuli Wolfgang Müller-Lauter, u svojoj važnoj monograflji označava ga lako čitljivim, ali zbog mnogostrukih tendencija koje u sebi sjedinjuje ne lako protumačivim spisom.

Martin Heidegger je u sklopu svog intenzivnog bavljenja Nietzscheom u vrijeme između 1936. i 1940. godine, u zimskom semestru 1938/39, upravo taj spis podvrgnuo temeljitoj i iscrpnoj interpretaciji kao jedino pojedinačno Nietzscheovo djelo uopće, polazeći pritom od osebujnog ishodišnog stava da glavno pitanje Nietzscheova drugog nesuvremenog razmatranja nije ono o štetnosti ili koristi historije, nego o pravu odredivanja 'života' kao temeljne zbilje, u smislu kulturne biologije.
Damir Barbarić, ulomak iz pogovora