Oblak neznanja i pripadni spisi 1
naslovna
0
0Klub "Knjiga znanja"
Oblak neznanja i pripadni spisi 1
Spisi kršćanske kontemplativne tradicije nastali koncem 14. st. u Engleskoj negdje u Midlansu. Prijevod sa srednjoengleskog izvornika. Može se nekome činiti čudnim da bi jedna knjiga napisana u 14. stoljeću mogla tako dobro odgovarati duhovnim potrebama čovjeka iz 21. stoljeća da bi neki današnji iskreni tragatelj u njoj mogao naći tako bitnu i osjetljivu stvar kao što je duhovno vodstvo. Doista, možda neće baš sve što u njoj piše, naročito pri prvom čitanju, zvučati baš kao pogođeno i prikladno za današnjeg čovjeka; uostalom u ovom smo se izdanju očito trudili što više sačuvati izvorne značajke knjige koje nose na sebi pečat duha vremena u kojem je nastala, tako da se (barem onoliko koliko smo u tome i uspjeli) čitatelju pruža jedan čist pogled na drugo vrijeme pri čemu može doći do, za neke vjerojatno odbojnog ali za neke vjerujem plodonosnog, suočavanja s jednim duhom drugačijim od današnjeg. Međutim, ne vjerujem da bi onoga tko je prikladan za ovu knjigu takve stvari mogle omesti da ne doživljava na vrlo živ i uvjerljiv način upute i tumačenja ovog anonimnog pisca, a uz ozbiljniji pristup – ustrajno prakticiranje te šire poznavanje i dublju upućenost u njenu tematiku – čak i toliko poništiti tu vremensku distancu da će sve što govori doživljavati daleko relevantnijim nego većinu toga, ako ne i sve, što se danas o tome govori i piše. Zar se usuđujemo tako nešto reći? Da, i to mirne duše. Jer ne radi se ovdje o stvarima koje imaju rok trajanja. Radi se o duhovnom putu, a duhovni put ne bi bio uistinu duhovni kad se ne bi zasnivao na vječnim načelima. I ako su se ta načela možda u nekom davnom vremenu iz nekih razloga bolje shvaćala nego danas, onda neće biti ništa čudno ako čovjek koji danas pokušava stati na Put nađe da mu u tome bolje može pomoći neka knjiga iz tog vremena nego iz njegovog vlastitog, čak i kad se to vrijeme duboko razlikuje od njegovog. Dapače, to može biti i prednost, jer da bi se otkrila ta vječna načela neophodno je othrvati se mnogim po to štetnim utjecajima svoga vlastitoga vremena u čemu nam onda više može pomoći netko tko je daleko od svega toga.
Spisi kršćanske kontemplativne tradicije nastali koncem 14. st. u Engleskoj negdje u Midlansu. Prijevod sa srednjoengleskog izvornika. Može se nekome činiti čudnim da bi jedna knjiga napisana u 14. stoljeću mogla tako dobro odgovarati duhovnim potrebama čovjeka iz 21. stoljeća da bi neki današnji iskreni tragatelj u njoj mogao naći tako bitnu i osjetljivu stvar kao što je duhovno vodstvo. Doista, možda neće baš sve što u njoj piše, naročito pri prvom čitanju, zvučati baš kao pogođeno i prikladno za današnjeg čovjeka; uostalom u ovom smo se izdanju očito trudili što više sačuvati izvorne značajke knjige koje nose na sebi pečat duha vremena u kojem je nastala, tako da se (barem onoliko koliko smo u tome i uspjeli) čitatelju pruža jedan čist pogled na drugo vrijeme pri čemu može doći do, za neke vjerojatno odbojnog ali za neke vjerujem plodonosnog, suočavanja s jednim duhom drugačijim od današnjeg. Međutim, ne vjerujem da bi onoga tko je prikladan za ovu knjigu takve stvari mogle omesti da ne doživljava na vrlo živ i uvjerljiv način upute i tumačenja ovog anonimnog pisca, a uz ozbiljniji pristup – ustrajno prakticiranje te šire poznavanje i dublju upućenost u njenu tematiku – čak i toliko poništiti tu vremensku distancu da će sve što govori doživljavati daleko relevantnijim nego većinu toga, ako ne i sve, što se danas o tome govori i piše. Zar se usuđujemo tako nešto reći? Da, i to mirne duše. Jer ne radi se ovdje o stvarima koje imaju rok trajanja. Radi se o duhovnom putu, a duhovni put ne bi bio uistinu duhovni kad se ne bi zasnivao na vječnim načelima. I ako su se ta načela možda u nekom davnom vremenu iz nekih razloga bolje shvaćala nego danas, onda neće biti ništa čudno ako čovjek koji danas pokušava stati na Put nađe da mu u tome bolje može pomoći neka knjiga iz tog vremena nego iz njegovog vlastitog, čak i kad se to vrijeme duboko razlikuje od njegovog. Dapače, to može biti i prednost, jer da bi se otkrila ta vječna načela neophodno je othrvati se mnogim po to štetnim utjecajima svoga vlastitoga vremena u čemu nam onda više može pomoći netko tko je daleko od svega toga.
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI!
