Toni je sjedio na tvrdoj drvenoj klupi u malom ribarskom brodu ne skidajući oči s otoka koji je u daljini, ispred pramca, ležao na Ijeskajućoj površini plavog mora. Osjećao se iscrpljenim od umora, ali u isto vrijeme i tjeskobno i uzbuđeno. Činilo mu se da sanja.
Nisu bila prošla ni dva puna dana od onoga ćasa kad je sjeo u avion u Los Angelesu. Cilj njegovog putovanja bio je grad Split. On je tamo rođen, ali je njegova obitelj potjecala s otoka. Slike iz školskih godina provedenih u Splitu bile su mu stalno pred očima, ali su otočke uspomene bile još življe. Toni je napustio domovinu 1941., za vrijeme Drugog svjetskog rata. Bilo mu je onda osamnaest godina.
Mnogo se godina Toni želio vratiti i ponovo vidjeti mjesto u kojem je rođen i gdje je proveo svoju mladost. To je, nakon skoro trideset godina, sada postala stvarnost. Činilo mu se nemogućim da ga ovaj čamac vozi na njegov mili otok i da će on uskoro biti tamo.