Otvoreno cijelu noć

"Netko tko se stalno ogorčeno žali da mora podnositi svoj križ (supruga, suprugu, oca, majku, djeda, baku, ujaka, tetku, brata, sestru, sina, kćer, očuha, maćehu, posinka, pokćerku, punca, punicu, zeta, snahu) istovremeno je križ drugome koji se ogorčeno žali da mora stalno trpjeti svoj križ (snahu, zeta, punicu, punca, pokćerku, posinka, maćehu, očuha, kćer, sina, sestru, brata, tetku, ujaka, baku, djeda, majku, oca, suprugu, supruga) koji ga je snašao za ovog života, i tako, od svakog prema vlastitim sposobnostima i svakome prema vlastitim potrebama."

U "Otvoreno cijelu noć" osjećaju se Davidovi filmski afiniteti, uopće filmofilska pozadina njegove obitelji. Na trenutke roman se i čini kao predložak za film, no u cjelini "Otvoreno cijelu noć" je samosvojno literarno djelo pasioniranog pisca, ali i pasioniranog čitatelja kojeg prepoznajemo kroz razne citate, od Monterossoa do turističkih vodiča ("Ampurdan nudi krasan odmor za oči, no ne i za želudac, jer je njegova gastronomija izvrsna", kaže se u jednom od njih).

David Trueba je "Otvoreno cijelu noć" napisao već u svojim srednjim dvadesetima. Iako je od smrti Franca prošlo već gotovo dva desetljeća u romanu se osjeća ona mladalačka razuzdanost, maštovitost i duhovitost koja je osamdesetih godina obilježila postfrankističku Španjolsku, označivši svojom radošću života i onu simboličku smrt diktatora.

Poput Almodovara ili Bigasa Lune (s kojim je pisao "Perditu Durango"), i Trueba je bio dio te "movide". Iako sam generacijski nije pripadao toj generaciji, niti je imao prilike u formativnim godinama iskusiti rigidnost života u diktaturi, i njegov roman dijelić je one Španjolske koja je više od jednog desetljeća provela tulumareći i plešući na grobu pokojnog Caudilla de Espane.