Iako je Vitezović (1652-1713) bio pisac, veće je njegovo
kulturnohistorijsko značenje. Nakon karlovačkog mira (1699),
upravitelj je komisije za razgraničenje između Hrvatske, Turske
i Venecije. U to vrijeme s tim u vezi nastaje i kraće djelo
CROATIA REDIVIVA, posvećeno kralju Leopoldu, kojeg i poziva da
postane kraljem čitave Hrvatske. Naime, Vitezović tvrdi da su
nazivi ilirski, slovinski i hrvatski sinonimi pa da su svi Južni
Slaveni zapravo Hrvati. Na temelju takvih gledišta o jedinstvu i
povezanosti hrvatskih zemalja napisat će djela s istom tematikom
koja će s ovim postati kamenom-temeljcem hrvatske političke
historiografije. Dobivši oslonca tek u naumu, a ne i u
realizaciji, Vitezović će ostati tek predilirskim barjaktarom
hrvatske samobitnosti u smislu političkom i leksikografskom.