Paralelne pripovijesti

U središtu Paralelnih pripovijesti, romana neslućene dubine i širine koji zahvaća dvadesetostoljetnu povijest srednjoeuropskih naroda – Mađara, Židova, Nijemaca i Roma – nalaze se osobne priče trojice prijatelja te njihovih obitelji, prijatelja i poznanika, čije se životne silnice dotiču na najneobičnijim mjestima i u najneočekivanijim situacijama. Mreža osobnih drama, sreća i tragedija koju Nádas plete oko Ágosta Lippaya Lehra, Hansa von Wolkensteina i Andrása Rotta gusta je i proteže se od Berlina 1989. do Budimpešte prije rata pa preko nacističkih logora i eugeničkih instituta do Mađarske revolucije 1956.

Paralelne pripovijesti roman su u kojem se savršeno dotiču eros i tanatos, u kojem je tjelesno i seksualno magično spojeno s filozofskim i povijesnim iskustvom. U ovome monumentalnom romanu s nezaboravnim likovima koje osjećamo kao dio svoje osobne povijesti neprestano se suočavamo s osobnim i kolektivnim dvojbama, moralnim pitanjima pravednosti, krivnje, sreće i nesreće. Péter Nádas napisao je knjigu koja opisuje život onakav kakav jest – kaotičan, nabijen strašću i natopljen tjelesnošću. Paralelne pripovijesti nastajale su osamnaest godina i istinsko su djelo književnog majstora koje je čudesno stvarnije od života samoga.

Péter Nádas
Péter Nádas rodio se 14. listopada 1942. u Budimpešti. Autor je brojnih zapaženih romana, zbirki novela i kratkih priča, drama i eseja. Osim spisateljskim radom, bavio se i novinarstvom, te radio kao fotograf i urednik. Nakon prvih zbirki priča Biblija (1967.) i Traženje ključa (1969.) objavljivanje njegova prvog romana Kraj obiteljskoga romana (1977.) dugo je priječila mađarska cenzura. Međunarodni je ugled stekao monumentalnom Knjigom sjećanja (1986.), psihološkim romanom pisanim na tragu Prousta, Thomasa Manna i magičnoga realizma. Za svoja je djela nagrađen brojnim nagradama – Nagradom Milán Füst 1978., nizozemskom Nagradom Društva Mikes Kelemen 1980., Nagradom za mađarsku umjetnost 1989., Austrijskom državnom nagradom za europsku književnost 1991., Nagradom Kossuth 1992., Leipziškom nagradom 1995., francuskom Nagradom za najbolju stranu knjigu 1998. (za Knjigu sjećanja), Nagradom Vilenica 1998., Autorskom nagradom Soroseve zaklade 2001. te 2003. Nagradom Franz Kafka Republike Češke i nagradom Zaklade Prima Primissima. Objavio je niz romana, knjiga priča, eseja i drama među kojima se uz navedene ističu romani Godišnjak (1989.) i Divna povijest fotografije (1995.), zbirka priča Minotaur (1997.) te eseji O nebeskoj i zemaljskoj ljubavi (2001.). Péter Nádas član je budimpeštanske Akademije za književnost i umjetnost Széchenyi (Széchenyi Irodalmi és Művészeti Akadémia) i berlinske Akademije za umjetnost (Akademie der Künste).