Peripatetičke rasprave, sv. 3 - Discussionum Peripateticarum, sv. 3

Treći od četiri sveska značajnog djela hrvatskog renesansnog filozofa, u kojem autor proučava razlike između Aristotelove filozofije i filozofije njegovih preteča. Tekst Rasprava paralelno je objavljen na hrvatskom i latinskom jeziku. Knjiga sadrži predgovor urednica, uvod Mihaele Girardi-Karšulin, kazala pojmova i imena, popis izvora grčkih citata, citirana mjesta koje su sastavili prevoditelji i urednice te bibliografija.

Frane Petrić rođen je 25. travnja 1529. u Cresu. Zagovornik je i predstavnik renesansnog neoplatonizma koji stoji u opoziciji spram Aristotelove filozofije. Sam Petrić nigdje izravno ne ističe svoju nacionalnu pripadnost no to nas ne treba zbunjivati jer je takvo ponašanje predstavljalo standard u ondašnjim europskim intelektualnim krugovima. O njegovu hrvatskom podrijetlu govore i činjenice da je za vrijeme studija u Padovi dvaput izabran članom i vijećnikom studenata Dalmatinaca na tamošnjem sveučilištu, kao i članstvo u bratskoj zajednici Zbora sv. Jeronima u Rimu. Svatko tko je želio postati članom te zajednice morao je ispunjavati tri uvjeta: biti moralnog ponašanja, imati mjesto rođenja u jednoj od ilirskih pokrajina te poznavati hrvatski jezik. Petrićevi su pripadali uglednijim i imućnijim obiteljima. Problemi su se pojavili nakon što je otok 1409. g. predan na upravu Mlecima koji su svojom nebrigom uzrokovali ekonomsku stagnaciju i nazadovanje. Braneći prava grada istaknula se obitelj Frane Petrića, no ta njihova angažiranost usmjerena protiv vladajućih brzo im se osvetila. Prvi je u Mletcima optužen njegov ujak Baldo Lupetina, provincijal konventualaca. Optužba ga je teretila da je pristaša luterana, potom je osuđen i pogubljen. Optužba je bila proširena i na Franina oca Stjepana, koji je zbog toga izgan iz grada... Iako je bio zagovornik Platonove filozofije, umanjujući pritom vrijednost Aristotelova stvaralaštva Petrić je prvi napisao sistematski prikaz razvoja i recepcije Aristotelove filozofije. Taj prikaz Petrić donosi u „Peripatetičnim rasparavama" ( Basel, 1581.). Djelo je strukturirano u četiri sveska. Prvi svezak govori o Aristotelovom životu, nabraja njegove knjige, raspoređuje ih po sadržaju i utvrđuje njihovu autentičnost. U tom svesku izložena je i teza o porijeklu naslova „Metafizike"[vi]. Drugi svezak utvrđuje slaganje Aristotelova učenja s učenjem predsokratovaca i Platona, te zaključuje da u Aristotelovom nauku nema ničeg ortodoksnog nego da ga je preuzeo od svojih prethodnika. Treći svezak proučava razlike između Aristotelove filozofije i filozofije njegovih preteča. Petrić nakon provedenog razmatranja uviđa da i ono što se u Aristotelovoj filozofiji razlikuje od nauka njegovih preteča zaostaje za spoznajom predsokratovaca i Platona. Četvrti svezak vrednuje Aristotelovu prirodnu filozofiju okarakteriziravši je kao nekonzistentnu, u sebi proturječnu i kršćanskom učenju neprimjerenu[vii]. Ovo djelo predstavlja Petrićevu ocjenu Aristotelove filozofije koja se formulirala na temelju njegove vizije filozofije kao i njezinog odnosa spram kršćanskog nauka. Antonija Carević