Picukare
naslovna
0
0Klub "Knjiga znanja"
Picukare
Dosad neobjavljeni roman "Picukare" najkontroverznijega hrvatskog pisca minuloga stoljeća Đure Vilovića kronika je zbivanja u podbiokovskom selu Banje u drugoj polovici 30-ih godina i istodobno slojevita studija mentaliteta pojedinaca i kolektivne svijesti. Oko sličnih ljubavnih priča bivšeg mornara Vice i njegove nesuđene žene Klare te njihove izvanbračne kćeri Andrine i seoskog momka Ante autor literarno uvjerljivo razrađuje "vječnu" temu sela – intimnu dramu mlade djevojke koja je zatrudnjela neudata. Na širem planu, oštar sudar retrogradnih ideja i modernijih socijalnih shvaćanja očituje se npr. u gotovo naturalističkim scenama reakcija na dolazak prvih turista u selo, a posebno je vidljiv u razornom zbornom djelovanju picukara, neudatih seoskih žena, "djevica koje su se posvetile Bogu". Nekad dominantni Vilovićev homo eroticus, u ovom romanu postaje pretežno homo politicus: s mnogo zanimljivih zapažanja i često jetkih komentara opisuje kako se na dalmatinsko selo reflektiraju socijalne i nacionalne napetosti i dramatična politička previranja u Kraljevini Jugoslaviji, pa i krupna zbivanja koja se valjaju Europom. Govor – ponekad podrugljiv, ponekad prožet dubokom ironijom – o "seljačkom pitanju", o ulozi Crkve, o hrvatskim nacionalnim težnjama za samostalnošću, o zakulisnim igrama oko političkih izbora i brutalnosti žandara, neprestano zapravo otkriva čas pritajenu čas javnu sukobljenost najaktivnijih ideologija uoči samog rata: od integralnog jugoslavenstva, preko velikosrpstva do hrvatskog nacionalizma. Roman "Picukare" vrlo je kompleksna tvorba, koja pisca Vilovića potvrđuje kao jednog od najistaknutijih hrvatskih prozaika tridesetih godina 20. st. Strahimir Primorac
Dosad neobjavljeni roman "Picukare" najkontroverznijega hrvatskog pisca minuloga stoljeća Đure Vilovića kronika je zbivanja u podbiokovskom selu Banje u drugoj polovici 30-ih godina i istodobno slojevita studija mentaliteta pojedinaca i kolektivne svijesti. Oko sličnih ljubavnih priča bivšeg mornara Vice i njegove nesuđene žene Klare te njihove izvanbračne kćeri Andrine i seoskog momka Ante autor literarno uvjerljivo razrađuje "vječnu" temu sela – intimnu dramu mlade djevojke koja je zatrudnjela neudata. Na širem planu, oštar sudar retrogradnih ideja i modernijih socijalnih shvaćanja očituje se npr. u gotovo naturalističkim scenama reakcija na dolazak prvih turista u selo, a posebno je vidljiv u razornom zbornom djelovanju picukara, neudatih seoskih žena, "djevica koje su se posvetile Bogu". Nekad dominantni Vilovićev homo eroticus, u ovom romanu postaje pretežno homo politicus: s mnogo zanimljivih zapažanja i često jetkih komentara opisuje kako se na dalmatinsko selo reflektiraju socijalne i nacionalne napetosti i dramatična politička previranja u Kraljevini Jugoslaviji, pa i krupna zbivanja koja se valjaju Europom. Govor – ponekad podrugljiv, ponekad prožet dubokom ironijom – o "seljačkom pitanju", o ulozi Crkve, o hrvatskim nacionalnim težnjama za samostalnošću, o zakulisnim igrama oko političkih izbora i brutalnosti žandara, neprestano zapravo otkriva čas pritajenu čas javnu sukobljenost najaktivnijih ideologija uoči samog rata: od integralnog jugoslavenstva, preko velikosrpstva do hrvatskog nacionalizma. Roman "Picukare" vrlo je kompleksna tvorba, koja pisca Vilovića potvrđuje kao jednog od najistaknutijih hrvatskih prozaika tridesetih godina 20. st. Strahimir Primorac
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI!
