Ovo izdanje mora početi isprikom. Prvobitno sam namjeravao obuhvatiti Platona, ali iako je nužno prizivan radi informacija i usporedivosti, izdanje se koncentrira na mislioce 5. stoljeća uključujući Sokrata, a izostavljajući Platona za sljedeće izdanje. Kao rezultat, cijeli rad će se vjerojatno sastojati od šest svezaka umjesto pet. Postojali su izvanjski razlozi za to, moje neophodno vrijeme za pisanje, uz ostale moje dužnosti, te činjenica daje suženije područje bilo dostatno da se ispuni svezak razumnoga opsega. Međutim, nadam se da je odvajanje opravdano razmatranjem, obrađenom na početku drugoga dijela (str. 325 pa nadalje), kako sofisti i Sokrat pripadaju istom bogatom svijetu atenskoga prosvjetiteljstva a Platon drukčijem, zrelijem i promišljajućem, i u mnogim pogledima razočaravajućem, razdoblju mišljenja. Kao i Burnet. dok sam pisao, vidio sam u Sokratu čovjeka Periklova doba, koji »je gledao gradnju novoga Partenona od početka do kraja« i osjećao potrebu da ga »zamjeni okružjem svoje vlastite generacije«.'