Povijest pavlinskoga samostana u Križevcima

Pavlini ili Red sv. Pavla Prvog pustinjaka crkveni je red koji je nastao u južnoj Ugarskoj početkom 13. stoljeća, a vrlo brzo prvi pavlini javljaju se i na hrvatskim prostorima (Remete 1240. ili 1247., Dubica 1244.). Red je službeno priznat 16. studenoga 1328. godine bulom Per sancte contemplationis studium pape Ivana XXII. (1316. – 1334.) i polako prerasta iz pustinjačkog u samostanski red. Najviše pavlinskih samostana na hrvatskom prostoru podignuto je tijekom 14. stoljeća, npr.: 1301. godine Bakva (Donja Bukovica) kod Virovitice (danas Špišić Bukovica), 1303. godine Samostan sv. Petra u Zlatu (Petrova gora), u Čakovcu, 1375. godine. Tamošnji se samostan prvo zvao Samostan Majke Božje i Svih Svetih, a kasnije sv. Helene. Sjeverno od Bjelovara na obroncima Bilogore utemeljena je pavlinska zajednica u Strezi 1374. godine (Samostan Svih Svetih). Godine 1400. godine osnovan je najjači, najznačajniji i najutjecajniji samostan, onaj Blažene Djevice Marije u Lepoglavi. Pavlinski samostan sv. Ane u Križevcima nastao je u posljednjem valu širenja pavlina nakon prestanka osmanlijske opasnosti sredinom 17. stoljeća.

Za osnivanje pavlinskog samostana sv. Ane u Križevcima najzaslužniji je protonotar Hrvatskog kraljevstva Ivan Zakmardi Dijankovečki, koji je na neki način želio pomoći razvoju svojega grada nakon prestanka osmanlijske opasnosti i pomicanje granica dalje na istok. Budući da je u križevačkom Donjem gradu boravila i vojna posada Zakmardi je odlučio u tom dijelu sagraditi crkvu i samostan kako bi se u gradu čitalo više svetih misa i dijelili sveti sakramenti. Budući da su se pavlini pokazali kao vrsni duhovnici, ali imali su pravo glasa na Hrvatskom i Ugarskom saboru, Zakmardi se odlučio za njih te s generalom reda Pavlom Ivanovićem dogovara realizaciju svoje namjere. Ivanović je odredio da sve detalje dogovori generalni vikar Martin Borković, koji sa Zakmardijem pred sucem Donjeg grada Ivanom Prosenjakom i dvanaest gradskih zastupnika sklapa zakladni ugovor u kojem pavlinima daruje brojne posjede, ali im ujedno uvjetuje i osnivanje škole u kojoj će uz domaću podučavati i vlašku mladež.

Sutavno struktuirana i u svakoj rečenici referirana, ova knjiga prati pavlinski red od njihovih prvih dolazaka u Križevce, od ključne osobe protonotora Zakmardija, pa redom preko svakog pojedinačnog imena koje se  veže uz pavlinski samostan..

autor:  Dejan Pernjak rođen je 28. kolovoza 1988. godine u Bjelovaru. Živi u Križevcima gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju. Jednopredmetni studij povijesti upisuje na današnjem Fakultetu hrvatskih studija i 2010. stječe zvanje sveučilišnoga prvostupnika povijesti, 2012. godine magistra povijesti, dok na istom fakultetu postaje i doktor humanističkih znanosti. Pripravnički staž odradio je kao kustos-pripravnik u Gradskome muzeju Križevci. Od 2015. do 2018. godine bio je vanjski suradnik na Odsjeku za povijest Fakulteta hrvatskih studija. Od 2015. godine do prosinca 2021. godine radio je kao voditelj redakcije portala prigorski.hr. Radi kao predavač na Odjelu za komunikologiju, medije i novinarstvo Sveučilišta Sjever. Predsjednik je Povijesnoga društva Križevci, član je uredničkoga vijeća časopisa Cris: časopisa Povijesnog društva Križevci i član uredništva časopisa Gazophylatium: časopisa za znanost, umjetnost, gospodarstvo i politiku. Sudjelovao je na desetak znanstvenih skupova i kongresa.