Povijest pornografije

Sažetak naraštajnoga iskustva u opsežnoj i složeno komponiranoj Povijesti pornografije pripada podžanru "Bildungsromana" kao jedna od najboljih realizacija toga romanesknog tipa u hrvatskoj književnosti.

Na dva vremenska plana i u dva pripovjedna toka autor prati "klapu" generacijskih prijatelja od školskih dana do zrele dobi. Smrt i pokop jednoga od njih tužna je prigoda da se ponovno okupe na idealiziranim prostorima svoga djetinjstva u provincijskom gradu, gdje će nostalgična, sentimentalna sjećanja oživjeti u punoj snazi, napose u kontrastu sa zbrojem (ne)postignutog u životnoj bilanci četrdesetogodišnjaka. četrdeset godina Goran Tribuson objavio je knjigu kojom će trajno osvojiti čitateljsku publiku. Roman Povijest pornografije i godina 1988. naći će se na svakom popisu antologijskih štiva i godina važnih za suvremenu hrvatsku prozu.

Pripovjedač Stanislav Ivančić dovoljno je star da bi imao potrebu rekonstruirati događaje iz zajedničke klapske povijesti, dovoljno mudar da se mlakošću distancira od gorljivosti socijalističkoga vremena i dovoljno razočaran da izlaz ne bi tražio u popkulturnim sadržajima i jeziku literature. Tribuson je i ovdje, kao i uvijek, briljantan u detalju i vođenju priče, duhovit
postavljanju dijagnoza i sugestivan u ocjenama. Čitatelj u rečenicama njegova pripovjedača čita vlastiti komentar. Svi ti nekoć drukčiji ljudi, uspješni ili neuspješni, cijenjeni ili prezreni, učinili su od svojih života uglavnom sasvim suprotno od onoga što su smjerali učiniti.

Ako je do pojave Povijesti pornografije netko i dvojio je li Tribuson široko omiljen i voljen pisac, poslije te 1988. godine, a ne traje to malo, dvojbama više nema mjesta. Ljubav publike osigurana je stranicama na kojima se štošta svlači.

Goran Tribuson

Diplomirao je i magistrirao (filmolgija) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kratke priče počinje objavljivati početkom 1970-ih godina 20. stoljeća u prvom valu tzv. fantastičara (Zavjera kartografa i Praška smrt), da bi se postupno opredijelio za žanrovsku prozu. Kritika je odmah uočila Tribusona kao najtipičnijeg predstavnika hrvatskih borgesovaca koji prvi među brojnima u toj struji postiže punu autorsku zrelost. Postupno napušta fantastiku, ali zadržava interes za srednjoeuropsku ikonografiju i težnju prema okultnome, što se očituje u njegovim romanima Snijeg u Heidelbergu, Čuješ li nas, Frido Štern (u cjelokupnom autorovom opusu jednom od najboljih njegovih djela), te Ruskom ruletu. Daljnji i brojni Tribusonovi romani dijele se na autobiografske i generacijski obilježene, mahom s temom iz zavičajnoga Bjelovara te analizom popkulturne mitologije svakidašnjice sedamdesetih godina (Polagana predaja, Povijest pornografije). U tu skupinu spadaju i dvije knjige autobiografskih eseja Rani dani (1977.) i Trava i korov (1999.). Drugi ciklus čine brojni Tribusonovi kriminalistički romani Zavirivanje , Siva zona, Noćna smjena i drugi, kojih je glavni junak bivši policajac Nikola Banić. Tim je romanima, uz one Pavla Pavličića, stvorio opus prihvaćen i od stručne kritike i od najšire čitateljske publike.

Dugogodišnji je urednik u Školskoj knjizi, redoviti je profesor filmskoga scenarija na Akademiji dramske umjetnosti. Od 2000. godine suradnik je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Razreda za književnost, a u lipnju 2008. godine postaje redoviti član Akademije.