Povijest zapadne filozofije
naslovna
0
Klub "Knjiga znanja"
Povijest zapadne filozofije
"Ako ova knjiga želi izbjeći vrlo strogu cenzuru kakvu zacijelo zaslužuje, valja ovdje unaprijed izreći nekoliko riječi isprike i pojašnjenja. Ispriku treba uputiti stručnjacima za pojedine škole i pojedine filozofe. Svi su filozofi koje ovdje obrađujem, osim možda Leibnitza, bolje poznati nekima drugima nego meni. No, ako knjige koje pokrivaju široko područje uopće treba pisati, neizbježno je, s obzirom da nismo besmrtni, da oni koji takve knjige pišu provode na svakom pojedinom dijelu manje vremena nego što ga provode oni koji se usredotočuju na pojedinog autora ili na ograničeno razdoblje. Neki, koji su trapljenički ustrajni u svojoj znanstvenosti, zaključit će kako knjige koje pokrivaju široko područje uopće ne treba pisati ili, ako ih se piše, da trebaju biti skup monografija različitih autora. Ipak, kada mnogo autora surađuje, ponešto se i izgubi. Ako u kretanju povijesti postoji ikakva jedinstva, ako postoji ikakav blizak odnos između onoga što ide prije, a što dolazi poslije, nužno je, kako bi se to uskladilo, da ranija i kasnija razdoblja sintetizira jedna pamet. Onaj tko proučava Rousseaua može imati poteškoća u pravilnom tumačenju njegove povezanosti s Platonovom i Plutarhovom Spartom; povjesničar koji se bavi Spartom možda neće biti proročki svjestan Hobbesa, Fichtea ili Lenjina. Jedna je od svrha ovakve knjige da se sve to dovede u odnos, a to može učiniti jedino pregled koji široko zahvaća. Postoji mnogo povjesničara filozofije, ali niti jedan od njih, koliko je meni poznato, nije si postavio istu svrhu koju sam ja sebi postavio. Filozofi su i posljedice i uzroci: posljedice svojih društvenih okolnosti i politika i institucija njihova vremena; uzroci (ako imaju sreće) vjerovanja koja oblikuju politiku i institucije kasnijih doba. U većini povijesti filozofije svaki filozof pojavljuje se kao daje u vacuumu; iznose se njegova mišljenja bez dovođenja u odnos, osim, uglavnom, s mišljenjima ranijih filozofa. Ja sam, nasuprot tome, pokušao svakog filozofa prikazati, koliko je to istina dopuštala, kao proizvod milieaua, kao čovjeka u kojemu su se kristalizirale i koncentrirale misli i osjećaji koji su, u nejasnu i rasutu obliku, bili zajednički zajednici koje je on bio dio. Zbog toga je trebalo ubaciti neke odlomke čiste društvene povijesti. Nitko ne može razumjeti stoike i epikurejce bez nekog poznavanja helenskog doba, ili skolastičare bez malčice razumijevanja rasta Crkve od petog do trinaestog stoljeća. Stoga sam ukratko izložio one dijelove glavnog povijesnog okvira za koje sam smatrao da su najviše utjecali na filozofsku misao, a učinio sam to podrobnije ondje gdje je bilo očekivati da je povijest manje poznata nekim čitateljima - na primjer, osvrćući se na rani srednji vijek. No u tim povijesnim odlomcima ja sam strogo isključivao sve za što se činilo da ima malo ili ništa utjecaja na filozofiju dotičnog doba ili na kasniju. Problem izbora u knjizi kakva je ova koja stoji pred vama jest vrlo težak. Bez pojedinosti, knjiga postaje površna i nezanimljiva; s pojedinostima postoji opasnost da postane neizdrživo dugačka. Pokušao sam pronaći kompromis obrađujući samo one filozofe za koje mi se činilo da imaju velik značaj, a spominjući, kada su s njima u vezi, i takve pojedinosti koje, ako i nisu od presudne važnosti, imaju vrijednost kao ilustracija ili unošenje životnosti. Od najranijih razdoblja, filozofija nije bila samo posao različitih škola ili rasprava između šačice učenih. Bila je ona sastavni dio života zajednice, i kao takvu sam je i razmatrao. Ako ova knjiga ima ikakvu vrijednost onda ona izvire iz takva pristupa. Ova knjiga svoj nastanak duguje dr. Albertu C. Barnesu, budući daje izvorno oblikovana i djelomice iznesena u obliku predavanja u Barnes Foundation u Pennsylvaniji. Kao i u većini mojih djela nakon 1932., u velikoj mi je mjeri u istraživanju i na brojne druge načine pomogla moja supruga Patricia Russell." iz predgovora (autor)
"Ako ova knjiga želi izbjeći vrlo strogu cenzuru kakvu zacijelo zaslužuje, valja ovdje unaprijed izreći nekoliko riječi isprike i pojašnjenja. Ispriku treba uputiti stručnjacima za pojedine škole i pojedine filozofe. Svi su filozofi koje ovdje obrađujem, osim možda Leibnitza, bolje poznati nekima drugima nego meni. No, ako knjige koje pokrivaju široko područje uopće treba pisati, neizbježno je, s obzirom da nismo besmrtni, da oni koji takve knjige pišu provode na svakom pojedinom dijelu manje vremena nego što ga provode oni koji se usredotočuju na pojedinog autora ili na ograničeno razdoblje. Neki, koji su trapljenički ustrajni u svojoj znanstvenosti, zaključit će kako knjige koje pokrivaju široko područje uopće ne treba pisati ili, ako ih se piše, da trebaju biti skup monografija različitih autora. Ipak, kada mnogo autora surađuje, ponešto se i izgubi. Ako u kretanju povijesti postoji ikakva jedinstva, ako postoji ikakav blizak odnos između onoga što ide prije, a što dolazi poslije, nužno je, kako bi se to uskladilo, da ranija i kasnija razdoblja sintetizira jedna pamet. Onaj tko proučava Rousseaua može imati poteškoća u pravilnom tumačenju njegove povezanosti s Platonovom i Plutarhovom Spartom; povjesničar koji se bavi Spartom možda neće biti proročki svjestan Hobbesa, Fichtea ili Lenjina. Jedna je od svrha ovakve knjige da se sve to dovede u odnos, a to može učiniti jedino pregled koji široko zahvaća. Postoji mnogo povjesničara filozofije, ali niti jedan od njih, koliko je meni poznato, nije si postavio istu svrhu koju sam ja sebi postavio. Filozofi su i posljedice i uzroci: posljedice svojih društvenih okolnosti i politika i institucija njihova vremena; uzroci (ako imaju sreće) vjerovanja koja oblikuju politiku i institucije kasnijih doba. U većini povijesti filozofije svaki filozof pojavljuje se kao daje u vacuumu; iznose se njegova mišljenja bez dovođenja u odnos, osim, uglavnom, s mišljenjima ranijih filozofa. Ja sam, nasuprot tome, pokušao svakog filozofa prikazati, koliko je to istina dopuštala, kao proizvod milieaua, kao čovjeka u kojemu su se kristalizirale i koncentrirale misli i osjećaji koji su, u nejasnu i rasutu obliku, bili zajednički zajednici koje je on bio dio. Zbog toga je trebalo ubaciti neke odlomke čiste društvene povijesti. Nitko ne može razumjeti stoike i epikurejce bez nekog poznavanja helenskog doba, ili skolastičare bez malčice razumijevanja rasta Crkve od petog do trinaestog stoljeća. Stoga sam ukratko izložio one dijelove glavnog povijesnog okvira za koje sam smatrao da su najviše utjecali na filozofsku misao, a učinio sam to podrobnije ondje gdje je bilo očekivati da je povijest manje poznata nekim čitateljima - na primjer, osvrćući se na rani srednji vijek. No u tim povijesnim odlomcima ja sam strogo isključivao sve za što se činilo da ima malo ili ništa utjecaja na filozofiju dotičnog doba ili na kasniju. Problem izbora u knjizi kakva je ova koja stoji pred vama jest vrlo težak. Bez pojedinosti, knjiga postaje površna i nezanimljiva; s pojedinostima postoji opasnost da postane neizdrživo dugačka. Pokušao sam pronaći kompromis obrađujući samo one filozofe za koje mi se činilo da imaju velik značaj, a spominjući, kada su s njima u vezi, i takve pojedinosti koje, ako i nisu od presudne važnosti, imaju vrijednost kao ilustracija ili unošenje životnosti. Od najranijih razdoblja, filozofija nije bila samo posao različitih škola ili rasprava između šačice učenih. Bila je ona sastavni dio života zajednice, i kao takvu sam je i razmatrao. Ako ova knjiga ima ikakvu vrijednost onda ona izvire iz takva pristupa. Ova knjiga svoj nastanak duguje dr. Albertu C. Barnesu, budući daje izvorno oblikovana i djelomice iznesena u obliku predavanja u Barnes Foundation u Pennsylvaniji. Kao i u većini mojih djela nakon 1932., u velikoj mi je mjeri u istraživanju i na brojne druge načine pomogla moja supruga Patricia Russell." iz predgovora (autor)
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI!
