"Priče iz davnine su opojno vino koje u nas toči ne samo mudrost i dragost i pjes-meni skladotvor, nego i drhtavicu tajne, prizore ljepote i snage, uvide u magičnu geometriju svijeta i čovjeka.
Ivanin jezik nije samo jezik riječi i njihovih složaja, jezik koji je tu da bi prenosio poruku; njezin je jezik sam po sebi poruka, sačinjena od bitnih zvukova; onih zvukova, koji podižu iz sna naša znanja i stanja. Taj i takav jezik priča nam nas i naš svijet kroz bajku i mit, a mi mislimo: to je “samo” bajka i mit. Taj je i takav jezik sam po sebi alegorija o nadčujnom, tvoračkom Slovu, koje odzvanja u nama, kao uspomena na zavičajno mjesto. Kao sedmogodišnja djevojčica, u Dubrovniku, prvi sam put čitala ovu krilatu knjigu. Tada je taj jezik ušao u mene. Njegovi vidici, boje i zvuči postali su moj razgovor, moja blizina, moj dom, moja igra. Želim svakomu i svakoj nešto slično u susretu s ovim pričama. Iako su iz davnine, one nam stanuju pod kožom." Iz predgovora, Vesna Krmpotić.