Prorok je vrhunac Džubranove temeljne filozofije. U njemu je podsvjesno opisao vlastiti život: svoju mudrost dozrijevanja, primanja svega što postoji i ulazak u harmoniju stvaranja. Prorok govori o čovjekovu iskustvu između rođenja i smrti; o sokratovskoj temeljnoj samospoznaji u kojoj će se čovjek, prije ili poslije, naći usred neprekidnoga nastajanja i prolaznosti. Džubran o sebi razmišlja na tromeđi vjerskih tokova: židovstva, kršćanstva i islama. Na njega je utjecala i mudrost arapskih filozofa, osobito Averroesa, Avicene i al-Gazalija.