Pusa od krampusa

Bog je u svemu. / U zemlji, u zraku, u vodi. /Bog rijeku drži za ruku,/ od izvora do ušća je vodi. Tko je autor ovih stihova? Može li, recimo, njihov autor biti Zvonimir Balog? Pretpostavljamo s razlogom da bi bio mali broj točnih odgovora upravo zato što su naše uobičajene spoznaje o Balogu — na tematskoj, a osobito na stilskoj razini — posve drukčije.
Zvonimir Balog, nedvojbeno i bez imalo pretencioznosti, najdječji je hrvatski suvremeni književnik. Pjesnik o kome je napisano kritika-hvalospjeva, pjesnik koji je svojim stihom "proizveo" sljedbenike-balogovce, pjesnik koji danas u suvremenoj hrvatskoj književnosti znači paradigmu — a sve zato što je u svoju poetiku utkao dva najvažnija obilježja te književnosti: igru i humor.
"Pa, rekao bih da u književnom stvaranju igra predstavlja jednu religiju, da predstavlja neku nadu, da je ona nagovještaj stanovitog optimizma. Optimizma bez kojeg se nije moguće igrati, bez kojeg nije moguće živjeti, bez kojeg je nemoguće raditi. Ali istodobno, igra je svojevrstan izvor ljudske radosti."
"Humor je kategorija koja je dosta bliska igri. Humor je otprilike, prodiranje kroz sivo tkivo stvarnosti da bi se sagledale stvari s druge strane. (...) Trebalo bi dakle, radi sasvim obrambenih razloga, pokušati naći i neki razlog našem postojanju. (...) A to je moguće i opet ukoliko smo spremni na igru, drugim riječima, ukoliko u nama ima neke nade, ukoliko ima u nama nekog optimizma. Humor je, rekao bih, također svojevrsni odslik, refleks toga optimizma."

Već sam naslov govori da knjiga što je držiš u ruci nije bez vraga. Ali ne znači da je sva vražja. Ona je i anđeoska. I Božja. U njoj ima riječi o crnom, simpatičnom Luciferu i svetom Nikoli. Knjiga se ipak najviše bavi Tvorcem svijeta, Tvorcem tvari. Silom koja nam je podarila vid, govor, sluh, san, misli, ljubav. Koja je stvorila jagode, zvijezde i podarila nam život.
Zvonimir Balog