Razgovor ugodni naroda slovinskoga

IZBOR iz: Razgovor ugodni naroda slovinskoga djelo je kojemu u povijesti stare hrvatske književnosti nema ravna po broju izdanja i po broju čitatelja. Napisao ga je franjevac Andrija Kačić Miošić (1704.–1760.) te objavio 1756. i ²1759. ”za službu oni ljudi koji izvan slovinski drugim jezikom govoriti ne znadu”, ali se može reći da je čitatelje našao u svim slojevima hrvatskoga društva i u svim hrvatskim krajevima. U seoskim sredinama služilo je kao početnica za učenje čitanja i pisanja, a usmeno prenošenje njegovih stihova bilo je posve obično. Neke su se pjesme iz toga djela našle u knjigama europskih predromantičara i romantičara, poput narodne pjesme (Fortis, Herder, Merimée). Najvećim dijelom riječ je o kršćansko-turskim ratovima. Važno je istaknuti da prvo izdanje iz 1756. čini samo dvije petine drugoga (oba su tiskana za života autorova i oba u Veneciji). Autor je isticao da u narodnim pjesmama nije sve istinito, ali svaka pjesma ”ima dobar temelj od istine” dok su njegove potpuno istinite. Zato su mu estetski ciljevi u drugome planu. Tekst je ostvaren u prozi (koja dominira u prvome dijelu knjige) i stihu (koji prevladava u drugome dijelu). Samo rijetko se prozni i stihovani dijelovi preklapaju. Njegovi asimetrični epski deseterci ostvareni su štokavskom ikavicom koja je bliska mnogim govornim idiomima, što ga je također približilo mnogobrojnim čitateljima. Izvršio je snažan utjecaj na hrvatske dopreporodne književnike. (NSK)