Razlikovni rječnik srpskog i hrvatskog jezika

Tumač kratica: str. XIII-XV, Frazeološki rječnik: str. 615-627, Str. 628-630: Pogovor / Dalibor Brozović...

Srpski jezik (međunarodni Kod: srp) kao sustav sastoji se od dva narječja: zapadnog dijela torlačkog narječja (ekavski govori) i istočnog dijela štokavskog narječja (ekavski i dijelom ijekavski govori). Osnova za srpski standardni jezik je istočnohercegovački dijalekt. Osnova za službeni općesrpski nacionalni standardni jezik je istočna-novoštokavština, službeni književni jat je ekavski (e) i ijekavski (ije) uz utjecaj regionalnih dijalekata srpske istočne štokavštine i naročito torlačkog narječja u rječniku i stilistici. Službeno i primarno pismo srpskog jezika je srpska ćirilica (vukovica), iako se jednakopravno koristi i latinica (gajica) kao drugo službeno pismo.
Hrvatski jezik (međunarodni kôd: hrv), kao sustav, sastoji se od tri narječja: čakavskoga (ikavski, ekavski i jekavski govori), kajkavskoga (ekavski, ikavski i jekavski govori) i štokavskoga (ikavski, ekavski, i jekavski govori). Temelj za službeni općehrvatski nacionalni standardni jezik je zapadna-novoštokavština, službeni hrvatski književni jat je ijekavski (ie piše se kao ije) uz utjecaj ostalih narječja hrvatske štokavice te nadogradnju iz kajkavice i čakavice prvenstveno u rječniku, stilistici i tvorbi. Službeno i jedino pismo hrvatskoga jezika je hrvatska latinična abeceda (gajica).