Mjesto rođenja ove knjige nalazi se u jednom Borgesovu tekstu. U smijehu koji pri čitanju uzdrmava svako uobičajeno mišljenje - naše mišljenje: mišljenje našeg doba i naše zemljopisne širine - dovodeći do kolebanja svih uređenih površina i svih planova koji za nas smiruju bujanje bića, zadugo zabrinjavajući nasu tisućljetnu praksu Istog i Drugog i dovodeći do njezina te-turanja. Taj tekst citira »određenu kinesku enciklopediju u kojoj je napisano da se "životinje dijele na: a) one koje pripadaju Caru, b) balzamirane, c) pripitomljene, d) odojke, e) sirene, f) fantastične, g) pse na slobodi, h) one koje su uključene u ovu klasifikaciju, i) koje se bacakaju kao lude, j) bezbrojne, k) nacrtane s iznimno finim kistom od devine dlake, 1) et csetera, m) koje su upravo razbile vrč, n) koje izdaleka izgledaju kao muhe». U začudnosti takve taksonomije ono do čega dolazimo u skoku, ono što nanije zahvaljujući basni naznačeno kao egzotični šarm neke druge misli, upravo je granica naše: ogoljela nemogućnost da to mislimo.