Rječnik hrvatskog jezika + CD

RJEČNIK ZA SVAKODNEVNU UPOTREBU! Rječnik sadrži: 16.748 osnovnih riječi koje svakodnevno koristite na poslu, školi i u domu, jednostavne i sažete definicije, više od 60.000 izvedenica, sinonima i sinonimskih izraza te popis županija i hrvatskih gradova s nazivima stanovnika. Kompletan sadržaj Rječnika nalazi se i na CD-ROM-u.

Životno djelo i sinteza leksikografskog rada velikog hrvatskog jezikoslovca, Rječnik hrvatskog jezika, prvi put je objavljen 1991. u izdanju Novog libera. Dvanaest godina kasnije, objavljen je i Veliki rječnik hrvatskog jezika. Anićevi rječnici po broju prodanih primjeraka drže rekord u toj vrsti publikacija u Hrvatskoj, a potkraj 2005. uredništvo Novog libera na njima je počelo izrađivati praktičan obiteljski priručnik koji omogućuje jednostavno i brzo korištenje.

Vladimir Anić koncipirao je svoj “Rječnik hrvatskog jezika” daleko od svake politike. U Hrvatskoj opterećenoj politikom to je pravo olakšanje. Unatoč “kohezionoj” volji lingvista u bivšoj Jugoslaviji i krajnje “razlikovnoj” u nezavisnoj Hrvatskoj, Anić se bavio isključivo jezikom. Zanimali su ga slojevi njegovih govora i pisama. Anić nije određivao prošlost, nego je prošlost odredila njegov “Rječnik hrvatskog jezika”, pri čemu nije nimalo ignorirao suvremeni hrvatski jezik i govor.

Hrvatski jezikoslovac Vladimir Anić rodio se 21. studenoga 1930. godine u Užicu (Srbija), gdje mu je otac Dragutin, po zanimanju geolog, bio u službi. U Zagrebu je završio gimnaziju i studij na Filozofskom fakultetu (jugoslavenske jezike i književnost te ruski jezik s književnošću), gdje je i diplomirao (1956. godine), a kasnije i doktorirao (1963.) na temi Jezik Ante Kovačića. Sveučilišnu karijeru započeo je na Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje je od 1960. do 1974. godine radio kao asistent, docent i izvanredni profesor. Na Filozofski fakultet u Zagrebu prešao je 1974. godine, i tu je (na Odjseku za kroatistiku) 1976. postao redoviti profesor te voditelj Katedre za hrvatski standardni jezik. Bio je, između ostalog, i tajnik Međunarodnog slavističkog komiteta (1974. - 1979.) te predsjednik Komisije za jezik sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu (od 1976.). Sudjelovao je na slavističkim kongresima te brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu.