Seljačka sloga u Slavoniji, Srijemu i Baranji (1925.-1941.)
naslovna
0
0Klub "Knjiga znanja"
Seljačka sloga u Slavoniji, Srijemu i Baranji (1925.-1941.)
Kada se 11. listopada ove godine navrši 80 godina od osnivanja Seljačke sloge vjerojatno će tome pridati pozornost samo mali broj zainteresiranih stručnjaka i nešto veći broj seljaka, koji iz djetinjstva nose sliku sa zabave prije velikog svjetskog rata ili su kasnije pjevah u rijetkim zborovima, koji su se još nazivali »Seljačka sloga». Za većinu onih koji se sjećaju, to je sjećanje svedeno na živopisne nastupe seljačkih zborova u narodnoj nošnji ili zabavne predstave u kojima je uživalo cijelo selo. Međutim, nastojanja Seljačke sloge u 'zlatno',(iako ne i lako) doba njenog djelovanja bila su daleko Šira, sustavnija i ideološki jasno koncipirana. Nadam se da mi je ovom malim prilogom uspjelo pokazati na koji je način pokušala pomiriti modernizaciju i tradiciju, kako je odredila nacionalni identitet u vremenu u kojem se doživljavalo da je ugrožen «kozmopolitizmom» i na koje je sve načine i u kojim djelatnostima okupila desetke tisuća seljaka, vraćajući ih vlastitim vrijednostima i gradeći nužnu samosvijest za sučeljavanje s izazovima modernog vremena. U svom radu u međuraću osjećala je posljedice vezanosti za Hrvatsku seljačku stranku, no nije ih bila pošteđena niti nakon 1941. Rad joj je zabranjen, arhiv je nestao (na očaj nas povjesničara i etnologa), a ni nakon 1945. sudbina joj nije bila puno sklonija. Iako je obnovljena, njene su temeljne ideje potpuno izmijenjene, načela rada prilagođena su komunističkom duhu i ona je stavljena u službu nove ideologije. Većina starih djelatnika nije se uključila u novu Seljačku slogu, one koji su je nekada vodili vise se nije smjelo spominjati i rad joj je doskora zamro i počeo padati u zaborav. Uz velike muke 1960-ih su obnovljene samo smotre, ali tada se već na njih gledalo kao na smotre folklora, a ne više kao na smotre žive narodne kulture....
Kada se 11. listopada ove godine navrši 80 godina od osnivanja Seljačke sloge vjerojatno će tome pridati pozornost samo mali broj zainteresiranih stručnjaka i nešto veći broj seljaka, koji iz djetinjstva nose sliku sa zabave prije velikog svjetskog rata ili su kasnije pjevah u rijetkim zborovima, koji su se još nazivali »Seljačka sloga». Za većinu onih koji se sjećaju, to je sjećanje svedeno na živopisne nastupe seljačkih zborova u narodnoj nošnji ili zabavne predstave u kojima je uživalo cijelo selo. Međutim, nastojanja Seljačke sloge u 'zlatno',(iako ne i lako) doba njenog djelovanja bila su daleko Šira, sustavnija i ideološki jasno koncipirana. Nadam se da mi je ovom malim prilogom uspjelo pokazati na koji je način pokušala pomiriti modernizaciju i tradiciju, kako je odredila nacionalni identitet u vremenu u kojem se doživljavalo da je ugrožen «kozmopolitizmom» i na koje je sve načine i u kojim djelatnostima okupila desetke tisuća seljaka, vraćajući ih vlastitim vrijednostima i gradeći nužnu samosvijest za sučeljavanje s izazovima modernog vremena. U svom radu u međuraću osjećala je posljedice vezanosti za Hrvatsku seljačku stranku, no nije ih bila pošteđena niti nakon 1941. Rad joj je zabranjen, arhiv je nestao (na očaj nas povjesničara i etnologa), a ni nakon 1945. sudbina joj nije bila puno sklonija. Iako je obnovljena, njene su temeljne ideje potpuno izmijenjene, načela rada prilagođena su komunističkom duhu i ona je stavljena u službu nove ideologije. Većina starih djelatnika nije se uključila u novu Seljačku slogu, one koji su je nekada vodili vise se nije smjelo spominjati i rad joj je doskora zamro i počeo padati u zaborav. Uz velike muke 1960-ih su obnovljene samo smotre, ali tada se već na njih gledalo kao na smotre folklora, a ne više kao na smotre žive narodne kulture....
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI!
