Među pjevačima koji su 28. ožujka 1846. sudjelovali na praizvedbi prve hrvatske opere Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog najveći uspjeh postigla je interpretkinja jedine ženske uloge - Ljubice, prva hrvatska koncertna i operna pjevačica Sidonija Rubido-Erdödy.
Rodila se 7. veljače 1819. u Zagrebu. U danima zanosa ilirskog pokreta, već sa 14 godina nastupila je prvi put javno na koncertu u Streljani i otpjevala Gajevu budnicu Još Hrvatska ni' propala, na veliko oduševljenje općinstva. Godine 1843. udala se za Antuna plemenitog Rubida Zagorskog.
U to vrijeme Vatroslav Lisinski piše svoju operu Ljubav i zloba. Kad je djelo bilo gotovo, mladi se entuzijasti obratiše Sidoniji Rubido, koja je s najvećim veseljem preuzela ponuđenu ulogu Ljubice i otpjevala je na praizvedbi i ostale četiri reprize u ožujku i travnju 1846. Slavlje što su ga tada doživjeli Lisinski, njegovo djelo i svi izvođači, na čelu sa Sidonijom, bilo je golemo. Nakon tih događaja punih zanosa i slavlja Sidonija Rubido-Erdödy nije više javno nastupala.
Bavila se dobrotvornim radom, te je, među ostalim, osnovala u Zagrebu prvu hrvatsku ustanovu za nezbrinutu i zapuštenu djecu. Godine 1863. umro joj je muž i ona se povukla na imanje Gornja Rijeka kraj Križevaca gdje je umrla 17. veljače 1884. Ondje je i grob prve hrvatske primadone.