Dražena Pušetić (djevojački Sokol), u izdanju osječkog ogranka Matice hrvatske (2oo7.g.), objavila roman Slađe od čokolade. Lijepo opremljenih 190 stranica, tekst pregledno i grafički ukusno razigran. Autorski dio obogaćen citatima, receptima za čokoladne i druge slastice, svako poglavlje započinje nadahnutim horoskopskim sadržajem.
Doista lijepo dizajnirana knjiga, ali ono što me je stvarno obradovalo jeste prekrasno donijeta priča glavne junakinje Mo i njenih prijateljica. Malo društvo urbanih „curki“ na domašaju četrdesetih i svemu što uz to ide: bračna monotonija, izazovi preljuba, traženje neostvarenih standarda u prostorima emocionalnog, duhovnog i materijalnog. Ukratko, savršena slika moderne žene srednjeg sloja i njezine stvarnosti, s kojom se svaka žena može identificirati.
Nije zahvalno uspoređivati, ali Dražena je svoj prvi roman napisala boljim stilom i zabavnije od mnogih poznatijih autorica i autora u domaćoj suvremenoj prozi.
Posebice mi se dopao njezin popis deset tipova muškog ega. Ne samo da je duhovit nego bolno istinit.
Da ne bude zabune, ovo je ženski roman, ali ne i feministički. Dražena se mjestimice ruga, no ne razgrađuje muško-ženski odnos. Ona ga gradi i to najtananijim emocijama, jer je svjesna ljubavi i njezine nemjerljive energija. Nema veze što je to ponekad patetično, ali, recite mi, kako ne zavoljeti ovaj citat: „Da se rodim još milijun puta, da živim još sto godina, ništa ne bih mijenjala u svom životu. Nikada te ne bih propustila…“
Da, autorica svoj roman privodi kraju natjeravši glavnu junakinju da se zaljubi. I tu pustolovina kao da ne završava, nego tek počinje. Jer, još smo u grčkoj mitologiji naučili da ni bogovi nisu pametni kad ljube. (Aleksandar Dizdar)