Počeo sam pisati još kao dječak od trinaest godina. Prvu pjesmu «I ja ljubim...» objavio je u zagrebačkom omladinskom lislu «Pobratim» 1916., a «Buđenje šume» prva mu je pjesma tiskana u književnom listu, «Kntici» 1920. Prvu svoju zbirku «Linka» objavio je 1931.
Za života je objavio l 50 pjesama, a jednako neposredno i prisno obraća nam se i danas:
Moj prijatelju, mene više nema.
Al nisam samo zemlja, samo trava.
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I koje čita - u život me budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.
Pjesnički biseri unutar korica ove knjige svjedoče o otpornosti jedne poezije vremenu i govore u ime njezine snage i protočnosti, odjeka i suptilnosti. Svjedoče o poeziji koja nije izgubila svoj sjaj, naročito kada njome uvijek iznova upravlja jedan od najvećih – Dobriša Cesarić, i toj se svečanosti primanja stihova trebamo vraćati i puštati ju da prožima naše emocije, misli, živote – što češće.