Socijalna povijest knjige u Hrvata: knjiga III.
naslovna
0
0Klub "Knjiga znanja"
Socijalna povijest knjige u Hrvata: knjiga III.
'Socijalna povijest knjige u Hrvata' tiskana je u tri knjige, od kojih je prva posvećena dugomu razdoblju srednjeg vijeka sve do tiskanja prve knjige na starohrvatskome jeziku i glagoljskom pismu - Misala po zakonu Rimskoga svora iz 1483. godine. Nijedan drugi događaj iz hrvatske kulturne povijesti na zalazu srednjeg i u osvitu novoga vijeka ne može se usporediti s važnošću tiskanja prve glagoljske knjige, pa stoga ništa nije prirodnije negoli taj iznimno važan događaj uzeti kao međaš u razvitku povijesti Hrvata, posebice u povijesti hrvatske književne kulture. Druga knjiga govori o socijalnoj povijesti knjige od srednjeg vijeka do 1835. godine. Treća, završna knjiga ovog djela obuhvaća razdoblje od početka hrvatskoga narodnog preporoda („ilirskog pokreta') do danas. Premda vremenski kratko (oko 170 godina) to je razdoblje posebno važno za povijest knjige u Hrvata. U samom početku preporodnog pokreta domoljubi su uspjeli duhovno ujediniti sve hrvatske zemlje, i to ponajviše pomoću pisane riječi. Ljudevit Gaj i njegovi istomišljenici srušili su dijalektalne i kulturne barijere koje su se stoljećima stvarale i koje su onemogućivale razvoj književnoga hrvatskog jezika i jedinstvene hrvatske literature. S pomoću književnog jezika koji je morao postati razumljiv i prihvatljiv svim Hrvatima preporoditelji su postavili temelje sazrijevanju Hrvata u jedinstvenu, modernu naciju. Boljeg načina od uporabe pisane riječi za postizanje toga velebnog nacionalnog cilja u to vrijeme nije bilo s obzirom na teške okolnosti u kojima su Hrvati živjeli. Nimalo slučajno „ilirski pokret'' je, bar deklarativno, započeo kao kulturni pokret, no svi su sudionici u njemu znali da je to tek početak svekolikog, a ne samo kulturnog, buđenja hrvatskoga naroda. Mnogi su čimbenici, politički i kulturni, bili na strani hrvatskih domoljuba. Njihove su ideje proizašle iz ideja francuskih i drugih prosvjetitelja diljem Europe u kojima su svi nacionalni pokreti za oslobođenje i nacionalnu i društvenu emancipaciju nalazili inspiraciju. U mnogim europskim zemljama pokret romantizma afirmira borbu za nacionalne jezike, nacionalne književnosti, za proučavanje narodnoga blaga, ali i za razvijanje industrije i gospodarstva u cjelini...
'Socijalna povijest knjige u Hrvata' tiskana je u tri knjige, od kojih je prva posvećena dugomu razdoblju srednjeg vijeka sve do tiskanja prve knjige na starohrvatskome jeziku i glagoljskom pismu - Misala po zakonu Rimskoga svora iz 1483. godine. Nijedan drugi događaj iz hrvatske kulturne povijesti na zalazu srednjeg i u osvitu novoga vijeka ne može se usporediti s važnošću tiskanja prve glagoljske knjige, pa stoga ništa nije prirodnije negoli taj iznimno važan događaj uzeti kao međaš u razvitku povijesti Hrvata, posebice u povijesti hrvatske književne kulture. Druga knjiga govori o socijalnoj povijesti knjige od srednjeg vijeka do 1835. godine. Treća, završna knjiga ovog djela obuhvaća razdoblje od početka hrvatskoga narodnog preporoda („ilirskog pokreta') do danas. Premda vremenski kratko (oko 170 godina) to je razdoblje posebno važno za povijest knjige u Hrvata. U samom početku preporodnog pokreta domoljubi su uspjeli duhovno ujediniti sve hrvatske zemlje, i to ponajviše pomoću pisane riječi. Ljudevit Gaj i njegovi istomišljenici srušili su dijalektalne i kulturne barijere koje su se stoljećima stvarale i koje su onemogućivale razvoj književnoga hrvatskog jezika i jedinstvene hrvatske literature. S pomoću književnog jezika koji je morao postati razumljiv i prihvatljiv svim Hrvatima preporoditelji su postavili temelje sazrijevanju Hrvata u jedinstvenu, modernu naciju. Boljeg načina od uporabe pisane riječi za postizanje toga velebnog nacionalnog cilja u to vrijeme nije bilo s obzirom na teške okolnosti u kojima su Hrvati živjeli. Nimalo slučajno „ilirski pokret'' je, bar deklarativno, započeo kao kulturni pokret, no svi su sudionici u njemu znali da je to tek početak svekolikog, a ne samo kulturnog, buđenja hrvatskoga naroda. Mnogi su čimbenici, politički i kulturni, bili na strani hrvatskih domoljuba. Njihove su ideje proizašle iz ideja francuskih i drugih prosvjetitelja diljem Europe u kojima su svi nacionalni pokreti za oslobođenje i nacionalnu i društvenu emancipaciju nalazili inspiraciju. U mnogim europskim zemljama pokret romantizma afirmira borbu za nacionalne jezike, nacionalne književnosti, za proučavanje narodnoga blaga, ali i za razvijanje industrije i gospodarstva u cjelini...
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI!
