Ovo će biti moj posljednji rukopis. Ostavljam ga kao nasljeđe, ali ne poput Bacona, ostavljam ga milosrdnom rasuđivanju naraštaja koji dolaze, i razmišljanju onih koji će u budućnosti pisati, premda se ne uspoređujem s njima. Kidajući sve spone između sebe i života, osim ove posljednje, postižem jasnoću osjećaja u duši i jasnoću rasuđivanja u razumu, i to daje snagu mojim riječima. ne da bih stvorio djelo koje nikada ne bih mogao stvoriti, nego da bar jednostavno kažem zbog čega ga nisam stvorio. Ove stranice nisu moja ispovijest nego pokušaj moga određenja. Sada kada sam ih počeo pisati, osjećam da ću to moći donekle istinito napisati.