Danski filozof Søren Kierkegaard, čija je misao u ovom stoljeću postala utjecajna i popularna, a njegova djela prevođena na sve značajnije svjetske jezike, u ovom djelu opisuje narav i bit vjere, služeći se biblijskom pripoviješću o Abrahamu.
Čitajući ovu knjigu, pisanu sa strašću i vjerskim zanosom, Abrahamovu kušnju doživjet ćemo kao svoju a njegova vjera postat će izazov našoj.
Ova knjiga na originalan način obrađuje starozavjetnu pripovijest o tome kako je Abraham bio spreman žrtvovati Izaka Bogu. Autor se uživljava u Abrahamovu situaciju i pretpostavlja kako je on razmišljao. Središnja autorova tvrdnja je da se Abrahamova vjera ne sastoji u tome što je Abraham bio spreman žrtvovati Izaka na Božju zapovijed, nego u tome što je Abraham paradoksalno vjerovao da Bog neće tražiti da Izak zaista bude žrtvovan.
Knjiga je pisana pomalo arhaičnim stilom, a osim toga autor spominje različite likove iz književnosti kako bi ilustrirao svoje tvrdnje pa zbog toga ova knjiga može biti teže razumljiva onima koji dovoljno ne poznaju književnost i filozofiju. Unatoč tome, knjiga nudi zanimljivu interpretaciju biblijske pripovijesti o Abrahamu i potiče čitatelje na preispitivanje vlastite vjere, objašnjavajući kako vjera nije u slijepoj poslušnosti Bogu, nego u paradoksalnom uvjerenju da će Bog sve okrenuti na dobro čak i kad se čini da od nas zahtijeva preteške žrtve.