Tko su bili templari? O tome ratničkome redu saznajemo, između ostaloga, iz romana Sir Waltcra Scotta. Templarski vitez iz romana Ivanhoe, Brian od Bois-Guilberta, demonski je antijunak, “hrabar poput najodvažnijih iz njegova Reda, ali okaljan njihovim uobičajenim porocima, ponosom, arogancijom, okrutnošću i razbludnošću. On je čovjek tvrda srca koji se ne boji zemlje niti osjeća strahopoštovanje prema nebu.“ Dva templarska velika majstora ponešto odstupaju od toga opisa. Giles Amaury iz romana The Talisman (“Talisman“) izdajnik je i zlona-mjernik, dok je Lucas od Beaumanoira iz Ivanhoea pobožan fanatik. U Wagnerovoj operi Parsifal, pak, vitezovi nalik templarima kreposni su čuvari svetoga grala. Libreto iz devetnaestoga stoljeća temelji se na epu iz trinaestoga stoljeća, čiji je autor Wolfram von Eschenbach, i u kojemu Templeisen tek površno nalikuju templarskim vitezovima. No, ta naznaka činjenice bila je dovoljna da uvjeri sljedeće naraštaje u istinitost izmišljene priče. Na taj se način u mašti ljudi iz devetnaestoga stoljeća izopačena okrutnost opisana u Ivan-hoeu i Talismanu, u Parsifalu izmiješala s viteškim bratstvom.
Ovo knjigom autor je nastojao otkriti istinu o Redu, izbjegavajući neobična nagađanja i bilježeći samo ono što su ugledni povjesničari ustanovili svojim istraživanjima. Priču je postavio u opširan okvir - povijest templara koja počinje 1119. godine kad ih je utemeljio Hugh de Payen ...