U knjizi je autentično predočeno 250 dokumenata prvog reda koji bez strasti, iz prve ruke, rasvjetljuju neke od najvažnijih preostalih misterija i kontroverzi vezanih za Tita i njegovo doba. U pravilu je riječ o povjerljivim i strogo povjerljivim izvorima, a neki od njih nose i oznaku državna tajna i vojna tajna. Ova opsežna i autentična arhivska hrestomatija omogućiti će ne samo izravan osobni činjenični uvid u godine koje su „pojeli skakavci”, već i dublje upoznavanje naše produžene prošlosti koja može ostati iza nas jedino ako je što bolje upoznamo. U knjizi su ukoričeni najzanimljiviji nepoznati i manje poznati dokumenti iz svih faza Titova života. Tu su najprije malo poznati dokumenti o školovanju Josipa Broza, njegovoj prvoj ženidbi u Rusiji i dramatično, dosad nepoznato pismo koje mu je uputila njegova prva supruga Pelagija Belousova. Čitateljima se stavlja na uvid niz povjerljivih i strogo povjerljivih dokumenata, koji rasvjetljuju najmisterioznije doba Titova života, njegove skrivene moskovske godine, od 1935. do 1938. godine. Uz ostale nepoznate dokumente, prvi se put objavljuje i zapisnik sa sastanka Titova neformalnog „privremenog rukovodstva za tekuća pitanja u KPJ dok naše pitanje ne bude riješeno u Kominterni”, održanog ožujka 1939. u Bohinjskoj Bistrici, kada su iz KPJ isključeni svi jugoslavenski komunisti koji su dotad bili strijeljani i svi koji su „gore”, u SSSR-u, u zatvorima čekali svoje montirane procese i smrtne presude. Objavljuje se kolekcija reprezentativnih, uglavnom nepoznatih dokumenata iz Drugog svjetskog rata. Tu je i jedan detaljni, iznimno zanimljiv izvještaj Titove tajne policije, OZN-e, o stanju u njegovoj vojsci, zatim drugi dokument koji govori o tome da je OZN-a bila starija od zakona, pa o poslijeratnim previranjima, Titovim i Kardeljevim vezama s tajnim sovjetskim službama i zakulisnim pripremama procesa Draži Mihailoviću. Uz ostalo, tu je i dokument koji pokazuje da je Titova vlast i pet mjeseci poslije njegova razlaza sa Staljinom kopirala sovjetska iskustva u primijenjenoj umjetnosti. Knjiga nudi najzanimljivije dokumente o formiranju Pokreta nesvrstanih i njegovu raslojavanju, ali i brojne dokumente o Titovim plaćama i povišicama, o visini njegovih deviznih dnevnica za brojna putovanja u inozemstvo i dječjim doplacima koje je primao ne samo za sina Aleksandra – Mišu, nego i za dvoje unučadi, Josipa i Zlaticu, za koje je djed više od 15 godina primao dječje doplatke pokraj njihova živog oca, Titovog sina Žarka. Slijede dokumenti o studentskim demonstracijama 1968., o borbi između Edvarda Kardelja i Aleksandra Rankovića za Titova nasljednika i o odbacivanju zahtjeva da se autonomnim pokrajinama da pravo na samoopredjeljenje. Među mnoštvom novih činjenica tu je i dokument o tome kako je republički sekretar za unutrašnje poslove Srbije za Titove potrebe uhodio srpsko rukovodstvo. Premijerno se objavljuju dokumenti o Titovoj neuspješnoj nominaciji za Nobelovu nagradu za mir, podaci kako je JNA gubila povjerenje Slovenaca i Hrvata, ali i o privilegijama i zloupotrebama saveznih funkcionara. Tu su dokumenti o tome da se 65 posto ratnog sastava JNA 1972. nalazilo „na privremenom radu u inostranstvu”, a da je Jugoslavija bila tako ustrojena da je za prijevoz jednog običnog bagera od Bora do Trbovlja bilo potrebno 30 dana i šest dozvola prometnih poduzeća Srbije, Hrvatske i Slovenije. Knjiga govori o tome kako Titovi ratni veterani okreću leđa svom vrhovnom komandantu, kako je tisuću umirovljenih starješina JNA napustilo Titovu partiju, kako je Tito za putovanja u inozemstvo primao „dnevnice prve vrste uvećane za 200%”. Tu je povjerljiv izvještaj o tome kako je Jugoslavija 1976. dostignula onaj stupanj ekonomske ovisnosti o SSSR-u koji je imala prije Titova odvajanja od Staljina, tu su dokumenti o tajnoj odluci Saveznog izvršnog vijeća o korumpiranju stranaca za dobivanje poslova za jugoslavenska poduzeća u inozemstvu, a tu je i Titova izjava kako je „Jugoslavija ekonomski i kako god hoćeš najstabilnija država u Europi”. Čitatelji će u knjizi naći i dokument o tome da cjelokupni izvoz jugoslavenske privrede, pri kraju Titove vladavine, nije mogao pokriti ni dvije trećine troškova uvoza repromaterijala za njezinu tekuću reprodukciju, da su poduzeća s gubicima imala veće plaće od onih koja su poslovala pozitivno, a da trećina tzv. osnovnih organizacija udruženog rada nije bila u stanju osigurati ni najminimalniju reprodukciju. Tu je i Titova interna izjava da „naša zemlja ide u pravcu velike budućnosti”, kao i strogo povjerljiva informacija o tome kako Jugoslavija ima poremećene odnose s većinom svojih susjeda. Pri kraju knjige dokumenti su koji govore o tome da je 1979. u SFRJ zavladala „apsolutna stagnacija”, da je zemlja „na ivici bankrotstva”, da ona „rasprodaje svoju supstancu”. A tu je i nekoliko dokumenata najvećeg stupnja povjerljivosti koji govore o tome kako je 1980. i 1981. nekoliko puta provaljena najveća tajna Titove Jugoslavije, tajna državna šifra njezine obrane od eventualne ratne opasnosti. U prilozima knjige, prvi put se u Hrvatskoj objavljuje u cijelosti Titov tajni dnevnik, koji je on vodio u najvažnijem razdoblju svoje vladavine, potkraj 1950. i početkom 1951. godine, kad je odlaskom od Staljina omogućio Amerikancima da ostvare prvu pobjedu u hladnom ratu protiv „željezne zavese”.